10:12 / 11.12.2015.

Autor: Mladen Iličković

Korporacijska ljubav

-

-

Foto: - / -

Neki dan bio sam gost gospođe koja je inače kuharica u jednom restoranu supermarketa jedne korporacije. Korporacije koja nas ovih dana uvjerava da može govoriti u ime svih o ljubavi.

Neki dan bio sam gost gospođe koja je inače kuharica u jednom restoranu supermarketa jedne korporacije. Korporacije koja nas ovih dana uvjerava da može govoriti u ime svih o ljubavi. Osjeća ta prodavačica tu ljubav jer se mora smiješiti svojim mušterijama.

Nedavno joj je došla mušterija koja ju je prvo ispitivala je li riba svježa, a nakon toga naredila:

Dajte mi samo glavu i rep!

Jednu glavu i rep?

Da, ali molim vas da mi iskopate oči šaranu!

Gospodine, mi to ne radimo

Ne, ja tu glavu i rep neću kupiti ako šaranu ne iskopate oči

Ne mogu vam šaranu iskopati oči!

Dobro ali ja onda želim da to bude muški šaran, želim da mi pokažete da je to muški šaran!

Kako da vam to dokažem?

Uzmite šarana i snažno stisnite da mu počne teći mliječ!

Tko će onda kupiti šarana kojeg sam tako masirala?

NE ZANIMA, ZOVITE MI SVOJU ŠEFICU!

Gospodine, ja sam ovdje šefica.

Nakon nekoliko dana stigla je prodavačici iz središnjice kompanije opomena: Niste zadovoljili…pripazite na ophođenje s kupcima. Kupac se dana …u …sati žalio da ste ga ismijavali. Shvatite ovo upozorenje ozbiljno a sljedeći prigovor smatrat će se teškim kršenjem radne discipline i rezultirat će prekidom vašeg ugovora o radu

3166 kuna je prosječna plaća u hrvatskim trgovinama. Radnice često u manjim trgovinama moraju potpisati izjavu kako su suglasne otplaćivati manjak koji nastaje krađama, budući da ih je premalo ne mogu nadgledati prostore svojih trgovina. U tom je sektoru svega 12 posto radnica u sindikatu, a u malim trgovinama takvo je organiziranje gotovo nemoguće. Često se radnicima savjetuje da gazda ne voli sindikaliste i da će ih nagraditi ako se iščlane. Sudski su sporovi za mobbing rijetki jer se radnice boje sudskih troškova.

Trgovkinje moraju dolaziti sat do sat i pol prije otvaranja supermarketa te ostajati isto toliko nakon zatvaranja. Prekovremeni sati im se ne plaćaju pa godišnje prema sindikalnim procjenama radnici jedan mjesec poklanjaju poslodavcima.

Prekovremeni sati se po zakonu moraju narediti ali kako dokazati usmenu naredbu kad je zbog prijetnje otkazima teško naći svjedoke? Sve se svodi na onaj odgovor koji je njemački novinar Günther Wallraff prerušen u radnika u pekarnici Lidla dobio kad je tražio zaštitne rukavice za vađenje peciva iz duboke peći: Rukavice su vrednije od tebe! Slično se misli i o vozačima, koji dostavljaju robu u trgovine, u pravilu im se ne plaćaju prekovremeni sati jer im se priznaje samo vožnja prema toni prevezenog tereta, a ne i vožnja praznog kamiona natrag.

Sin jednog mojeg kolege bio je na praksi u jednom takvom supermarketu. U 21 sat je počeo skidati kutu kad ga je kolegica pitala: Gdje ćeš, sada ćemo sat, sat i pol slagati police! Kad je složio police opet je u skladištu počeo skidati kutu. Gdje ćeš, sad ćeš sa mnom popiti pivu, misliš da ja vidim ikad svojeg muža budnog i odmornog?!

Razmislimo o svemu ovome 23.12., dan prije Badnjaka, da nam se ne dogodi da odemo još samo nešto kupiti 24.12. popodne jer će te večeri netko puniti te police. A to neće to sigurno biti Djeda Mraz niti Isusek.



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!