08:57 / 05.03.2015.

Autor: Mladen Iličković

Lobiranje za skriveno umiranje

PB Lopača

PB Lopača

Foto: - / -

Bio sam na mnogim mjestima na svijetu, ali Odjel psihogerijatrije u zagrebačkom Vrapču je jedno od najružnijih mjesta na svijetu, rekao je nedavno jedan saborski zastupnik.
Bio sam na mnogim mjestima na svijetu, ali Odjel psihogerijatrije u zagrebačkom Vrapču je jedno od najružnijih mjesta na svijetu, rekao je nedavno jedan saborski zastupnik nakon što je saslušao izvještaj o stanju ljudskih prava osoba s duševnim smetnjama u hrvatskim psihijatrijskim ustanovama, a to je mjesto gdje umiru naši roditelji, naši djedovi i bake. To je izvješće nastalo na temelju nenajavljenih kontrola pet najvećih hrvatskih psihijatrijskih bolnica od strane djelatnika Ureda pučke pravobraniteljice. U zagrebačkom Vrapču otkrili su kako u nekim sobama leži 14 bolesnika iako ta kao ni druge bolnice nisu posve popunjene. Doktori i sestre jedva da mogu prići bolesnicima a prava na privatnost nema. Standard je inače najviše 4 kreveta u sobi i 6 četvornih metara za svaki krevet. Tamo stotinu bolesnika s teškim demencijama nema u kupaonicama opremu za kupanje nepokretnih i polupokretnih pacijenata a slično je i u Psihijatrijskoj bolnici na Ugljanu.   U psihijatrijske bolnice smješteni su i štićenici centara za socijalnu skrb, za koje, prema mišljenju liječnika, više nema medicinskih razloga za liječenje, a još uvijek se nalaze u psihijatrijskoj ustanovi jer zbog svog psihofizičkog stanja i uvjeta u kojima žive izvan ustanove, nisu sposobni brinuti o sebi, niti imaju rođake ili druge osobe koje su po zakonu dužne i mogu brinuti o njima (citirano iz istog izvješća). Takvih je na Ugljan 40-tak a sličnih slučajeva ima i u Psihijatrijskoj bolnici Lopača pored Rijeke. Mnogi od tih pacijenata nemaju osobnu iskaznicu u bolnici već se one nalaze kod skrbnika pa premda ne predstavljaju nikakvu opasnost za druge ljude njihova je šetnja izvan bolnice prekršaj.   Posebna je siva zona što neki prisilno smješteni bolesnici sami plaćaju svojom imovinom smještaj zato što neke bolnice imaju krevete za koje HZZO ne plaća ništa. Dakle moguće je smjestiti neku dementnu bakicu ili djedicu u psihijatrijsku bolnicu, prodati njihovu nekretninu i od tog novca plaćati smještaj… Nejasno je tko kontrolira skrbnike. U bolnicama nije čak ni standardiziran postupak prisilne primjene lijekova što redovito nije naznačeno u medicinskoj dokumentaciji. Oni koji su prisilno smješteni žalili su se kako nisu upoznati sa sudskim odlukama, prije svega s rješenjima o produljenju prisilnog smještaja. Budući ne prime rješenje ne mogu se na njega ni žaliti. Nedavno je žena jednog moćnika smještena u psihijatrijsku ustanovu protivno mišljenju vještaka kako to nije potrebno. Je li zaista moguće u Hrvatskoj nekog zatvoriti i produljivati joj/mu boravak na psihijatriji iako to nije potrebno ni pravedno? U Uredu pravobraniteljice smatraju da je to teško moguće. Bolesnici u pravilu, u psihijatrijskim ustanovama svoje pritužbe iznose usmeno pa nema nikakvih evidencija koje bi pridonijele unaprjeđenju postupanja prema osobama s duševnim smetnjama. Ravnatelji su prilikom iznošenja izvješća u Saboru svi izrazili ogromno zadovoljstvo što su im došle nenajavljene kontrole. Dok je jedan od njih puzao okretao mi se želudac jer sam se sjetio kako je inzistirao kako samo on može zastupati svoju ustanovu u jednoj televizijskoj emisiji. Tada je rekao kako se na njegov prvi pregled ne čeka dulje od mjesec dana. No kad mu se jedan pacijent nakon toga obratio rekao mu je da ako je obitelji stalo do njihovog bolesnog člana  neće jesti meso i voziti auto ali će platiti privatni psihijatrijski sat 300 kuna. Dobra je strana tog izvješća što su neki ravnatelji započeli neke sitne građevinske sanacije. Neki su ravnatelji rekli kako samo s 250 kuna moraju osigurati smještaj, hranu i zdravstvenu skrb za bolesnike dok je stvarni trošak za bolesnike od 342 do 476 kuna ovisno o stanju pacijenta pa su sve bolnice u gubitku, čekaju neki ovrhu, novinske članke i interventni rebalans. Neki su podsjetili kako su neke od bolnica smještene u austrougarskim zgradama ili bivšim talijanskim koncentracijskim logorima pa ulaganje novca, koji država ionako ne želi dati, u postizanje standarda zapravo nema smisla. Slušaj me dobro, ako ne osiguraš ove godine u gradskom proračunu novac za sanitarni čvor u kojem na tri zahoda potpada stotinu teških bolesnika sutra sazivam tiskovnu konferenciju i reći ću javnosti na kakve ste gluposti odvojili puno više novca, zaprijetio je lobirajući smisleno nedavno jedan lokalni političar osobi koja vodi zdravstvo u jednoj gradskoj upravi. Upravi čiji gradonačelnik veoma rado dijeli turske bombonijere prije izbora po umirovljeničkim domovima a bakicama je baš feš i pristojan gospon.
* iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

* fotografije - izvor Ured pučke pravobraniteljice

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!