13:21 / 30.05.2016.

Autor: Mariana Campera

Moj voljeni Zagreb

Trg bana Jelačića - to je to, tu sam doma (Jurica Galoic/PIXSELL)

Trg bana Jelačića - to je to, tu sam doma (Jurica Galoic/PIXSELL)

Foto: - / PIXSELL

Oba moja voljena grada imaju svoju pjesmu. Prema stihovima ''Moj Zagreb kak imam te rad'' ili ''Mi Buenos Aires querido'', ne mogu ostati ravnodušna. Volim grad u kojem sam se rodila i grad u kojem sam odlučila stvoriti život.
Oba moja voljena grada imaju svoju pjesmu. Prema stihovima ''Moj Zagreb kak imam te rad'' ili ''Mi Buenos Aires querido'', ne mogu ostati ravnodušna. Volim grad u kojem sam se rodila i grad u kojem sam odlučila stvoriti život.

U Buenos Airesu sam rođena. Tamo sam naučila koliko je bitna obiteljska i prijateljska ljubav. Ali tamo sam također naučila voljeti grad koji dotad nisam ni poznavala: Zagreb. On me prije 13 godina prihvatio kao vlastitu kćer. U njemu otad stvaram život koji sam sanjala.

Ljubav naslijepo 

Nikada neću zaboraviti kada se baka vratila sa svoga putovanja u Hrvatsku 1994. godine. Tada sam imala 15 godina i živjeli smo u Buenos Aires. Donijela je s puta nekoliko brošura o Zagrebu. Znale smo ih sate i sate zajedno čitati i listati dok mi je ona u detalje prepričavala što se gdje nalazi. Točno sam znala kojim je putem išla od kuće na posao dok je živjela u Zagrebu.

Tako se dogodila ljubav naslijepo. San u kojemu hodam istim tim ulicama ostvario se 1997. godine. Kada sam izašla pred Glavni kolodvor, nisam mogla zaustaviti suze. Pogledala sam kip kralja Tomislava i učinilo mi se kao da mi se nasmiješio. Znala sam kako do Trga bana Jelačića. Stala sam usred trga i duboko udahnula. To je bilo to. Bila sam doma.

Ignoriranje druge strane

Tih šest mjeseci u Hrvatskoj proletjeli su. I tek sam 2003. godine ponovno hodala ulicama svoga grada. Tada sam ga dublje, na drugačiji način upoznala. Išla sam na fakultet i ubrzo počela raditi. Počela sam primjećivati neke stvari koji mi se nisu baš sviđale.

Ali kao i sa svakom pravom ljubavi, čovjek mora prihvatiti i onaj lošiji dio, i zato ta ljubav sve ove godine nije puknula. Strana Zagreba koja mi se najmanje svidjela bili su pesimistični ljudi, namrgođene prodavačice i razgovori o podjelama temeljem povijesnih događanja. No to su sitnice s kojima sam se naučila živjeti – jednostavno ih ignoriram i pređem preko njih.

Opušten ritam života 

U razgovorima sam shvatila da većina Hrvata misli da se u Južnoj Americi živi opušteno, ljudi plešu na ulicama, sve je usporeno i svi više uživaju u životu no što rade. Uvijek ih razočaram kada kažem da je to samo mit, barem što se Buenos Airesa tiče. 

U Zagrebu sam naučila živjeti opuštenije. Zaboravila sam što znači živjeti u stalnom oprezu zbog opasnosti od kriminala. Naučila sam da se može par sati sjediti uz kavu i dobro društvo. U parkovima viđam roditelje koji se igraju s djecom usred radnog tjedna. Mogu uživati u prirodi i u predivnim parkovima. Hvala ti, Zagrebe! Sretan ti tvoj dan!


Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života Mariana Cámpera provela je u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ona na događaje u Hrvatskoj pokušava gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radi u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga radija – na Glasu Hrvatske, ima priliku upoznati španjolsko govorno područje s događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!