16:56 / 28.10.2015.

Autor: HRT

Obećana zemlja Njemačka

Marko Bašić, novinar Glasa Hrvatske

Marko Bašić, novinar Glasa Hrvatske

Foto: - / -

Gost bloger Jelene Barukčić je novinar u njemačkoj redakciji Glasa Hrvatske Marko Bašić. On je sredinom listopada na poziv njemačkog ministarstva vanjskih poslova u Berlinu sudjelovao u informativnom putovanju naziva Imigracija i integracija u Njemačkoj.

Novinar u njemačkoj redakciji Glasa Hrvatske Marko Bašić sredinom listopada je na poziv njemačkog ministarstva vanjskih poslova u Berlinu sudjelovao u informativnom putovanju pod nazivom Imigracija i integracija u Njemačkoj. U sklopu bogatog jednotjednog programa posjetio je nekoliko njemačkih institucija, među njima i ured kancelarke, ministarstva unutarnjih i vanjskih poslova te parlamentarni odbor za unutarnju politiku. Također je sudjelovao u nizu predavanja i okruglih stolova s njemačkim znanstvenicima, poduzetnicima i umjetnicima. Svoje dojmove iznosi kao gost ovotjednog bloga.

Hrvatska je izbjeglicama i migrantima iz ratom i siromaštvom zahvaćenih zemalja Bliskog Istoka i Afrike tek jedna od postaja na riskantnom, dugotrajnom i iscrpljujućem putu do konačnog odredišta. Njemačka pak, kao željena destinacija većine te zemlja koja je primila najveći broj tih ljudi, u svome javnom prostoru o aktualnoj izbjegličkoj krizi, imigraciji i integraciji vodi mnogo intenzivnije rasprave.

Pitanje realnih procjena i prihvata

Dio skeptika sumnja u logističku i infrastrukturnu sposobnost Njemačke da prihvati broj ljudi koji pristiže u posljednje vrijeme. Ta je skepsa dijelom utemeljena. Međutim, suprotno objašnjenju koje mnogima spontano pada na pamet, stvar nije u tome da Njemačka nema dovoljno mjesta za sve te ljude nego prije u tome da njemačke vlasti jednostavno nisu očekivale da će ih doći toliko.

Tako je, na primjer, kolabirao sustav zaprimanja i izdavanja zahtjeva za azil, što dokazuje npr. situacija ispred Zemaljskog ureda za zdravlje i socijalnu skrb u Berlinu (LaGeSo), gdje ljudi tjednima čekaju na kiši i hladnoći. Stanje je, čini se, kaotično i kada je riječ o smještaju izbjeglica. Ipak, mnogo uvjerljiviji razlog nepripremljenosti institucija je, ističu mnogi kritičari, oklijevanje i nevoljkost vlastodržaca da prihvate te ljude: konzervativna Kršćansko-demokratska unija (CDU) kancelarke Merkel (iako kancelarka ne uživa podršku najvećeg dijela stranke kada je riječ o prihvatu izbjeglica) i njezina bavarska sestra Kršćansko-socijalna unija (CSU) već desetljećima provode antiimigracijsku politiku te su dale solidan doprinos širenju islamofobije, ksenofobije i predodžbi o useljenicima kao socijalnim parazitima.

Paradoksalno, prema podacima Europskog centra za ekonomska istraživanja, 2012. svaki je stanovnik Njemačke bez njemačke putovnice u socijalni sustav uplatio u prosjeku 3 300 eura više nego što je dobio od države.

Duga tradicija useljavanja

S druge strane, i unatoč svemu navedenom, Njemačka je zemlja u kojoj 20% ljudi ima, kako Nijemci to nazivaju, migracijsku pozadinu. Na stranu sve nejasnoće, dvojbe i pitanja koje implicira njegova definicija, ovaj pojam odnosi se na osobe kojima je barem jedan roditelj stranac. Njemačkoj, dakle, ovo nisu prva iskustva s doseljenicima niti sa situacijom u kojoj joj na vrata kucaju stotine tisuća ljudi: primjerice, rekordne 1992. (najvećim dijelom zbog ratova na području bivše Jugoslavije) prema podacima Saveznog ureda za statistiku doselilo je oko 1,5 milijuna ljudi, a gotovo 450 000 njih je zatražilo azil.

Ipak, procjenjuje se da će je 2015. gotovo dvostruko nadmašiti po broju zahtjeva. U sposobnost Njemačke da primi toliko ljudi uvjeravali su me i članovi odbora za unutarnju politiku u Bundestagu Ulla Jelpke (Ljevica), Volker Beck (Savez '90/Zeleni) i Rüdiger Veit (Socijaldemokratska stranka). Rekli su također kako im je dosta pitanja o ograničenjima prihvatnih kapaciteta: granice se ne smiju postavljati jer najvažnije je spriječiti humanitarnu katastrofu, a pritom je važna lekcija iskustvo s europskim Židovima u 20. stoljeću.

Još jedan razlog za imigraciju – i to vrlo važan – potkrepljuje projekcija Instituta za istraživanje tržišta rada i zanimanja (IAB) prema kojoj će Njemačkoj do 2050. u najboljem slučaju nedostajati oko 10 milijuna radno sposobnih osoba – i to uz pretpostavku konstantnog rasta njihovog udjela u stanovništvu te imigracijski saldo od sto tisuća ljudi godišnje.

Plodno tlo za fobije

Premda veći dio njemačke javnosti podržava prihvat izbjeglica, kriza je rasplamsala i antiimigrantske, islamofobne i rasističke sentimente u njemačkom društvu. Najglasniji protivnici aktualne politike su pokret Europskih domoljuba protiv islamizacije Zapada (PEGIDA), desna populistička stranka Alternativa za Njemačku (AfD) te manje stranke i skupine slične ili radikalnije političke orijentacije.

Da nije riječ o sporadičnim niti zanemarivim fenomenima dokazuje npr. činjenica kako AfD ulazi u parlamente nekih saveznih pokrajina i gradova, PEGIDA na svojim prosvjedima okuplja i do 20 000 ljudi, a, kako upozorava nevladina Medijska služba za integraciju (Mediendienst Integration), u 2015. diljem zemlje bilo je preko 500 napada na izbjeglice ili njihove smještaje i kuće, 30 puta više nego 2014. Pritom je zanimljivo da je antiislamsko raspoloženje najizraženije u istočnim saveznim pokrajinama, iako u njima živi samo 2% njemačkih muslimana.

S obzirom na jačanje islamskog fundamentalizma (za što Zapad snosi dio odgovornosti zbog svojih intervencija na Bliskom Istoku), dolazak izbjeglica potaknuo je i sumnje kako bi među tim ljudima moglo biti i terorista. Njemačko ministarstvo unutarnjih poslova ovdje priznaje kako situacija sa sobom također nosi sigurnosna pitanja, ali isto tako objašnjava da teroristi ovakve metode infiltracije obično ne koriste te da je vrlo malo podataka o tome da su ti ljudi sudjelovali u oružanim sukobima. Udio muškaraca među njima iznosi oko 35%.

Što dalje?

Iako je Njemačka dosad primila golem broj ljudi (a velik broj je ipak odlučila i deportirati), mogućnost da u jednome trenutku zatvori granice ipak je realna, pogotovo s obzirom na trenutno raspoloženje među vladajućim demokršćanima i u Europskoj uniji, koja posljednjih tjedana sve češće govori o ogradama i koja osim njih te ad hoc reakcija zapravo nema jasno artikuliran i provediv odgovor na ovu situaciju.

U međuvremenu, izbjeglice će i dalje pristizati, svjesni konačnosti ljudske egzistencije i činjenice da možda baš ovih dana odlaze posljednji vlakovi prema zemljama srednje i sjeverne Europe, a s njima i prilika za bolji život za njih i njihove najmilije.

                                      ----------------------------------

Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja veseli me, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima - upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnome programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima zemljama njemačkog govornog područja. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći njemačku verziju bloga.



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!