15:25 / 15.09.2017.

Autor: Cody Brown

Ono što ne možete kupiti u dućanu

-

-

Foto: - / -

U golemom američkom prostranstvu veoma se, veoma rijetko dogodi da živite na pješačkoj udaljenosti od... bilo čega, a osobito od samoposluge. Takve prodavaonice rasprostrte su po morima velikih asfaltnih parkirališta.

Došla nam je gošća iz Amerike (ok, moja mama) u posjet i svaki put kad idem u dućan sugerira mi da kupim nekakav namaz, papirnate ručnike, tjesteninu i WC papir, kao da smo sve potrošili ili su nam se zalihe opasno smanjile. Već sam na vratima, a ona će: 'kupi toalet papir'. Pomislim kako s jedine preostale role u zahodu visi posljednji listić papira, odem provjeriti i nađem četiri... pet.... šest cijelih rola! Smanjuju se zalihe? Što se to događa?

U golemom američkom prostranstvu veoma se, veoma rijetko dogodi da živite na pješačkoj udaljenosti od... bilo čega, a osobito od samoposluge. Takve prodavaonice rasprostrte su po morima velikih asfaltnih parkirališta, pa bi 'pješačka udaljenost' od dućana značila da živite u neposrednoj blizini nekakvog mega parkinga. Ili možda u kombiju? Naravno, kao klinci propješačit ćete udaljenost do dućana jer vam je to jedini način da tamo stignete, ali kao odrasla osoba s vlastitom obitelji i poslom, šetnja do dućana baš i nije fora. I tako, vozite do trgovine, ali ne svaki dan. Vozite jednom tjedno, možda svaka dva ili čak tri tjedna. Tamo se opskrbite se svime i svačime, kao da gomilate zalihe za apokalipsu, i zato mi mama ponavlja da trebam kupiti ono čega imamo sasvim dovoljno.

Dnevna rutina
Usporedite to s Hrvatskom. Svakog dana, moja punica ide na pazar ili u dućan. Zapravo, žene starije dobi koje se, s noge na nogu, vuku prema dućanu, dio su ritma ovdašnje svakodnevnice; kada ih vidite znate da je jutro u Hrvatskoj. Rijetko se nađe kvart bez dućana do kojega se komotno može doći pješke. Ta dnevna rutina, taj način života uvelike su promijenili moje stare navike.

Volim tu mogućnost odlaska u dućan pješke, u manje od pet minuta. Nešto mi zatreba, ostanemo bez nečeg: eto mene vani, prošećem po susjedstvu, prijeđem preko malog, sićušnog parkirališta i voilà već sam tamo. Na povratku doma, mogu se čak zaustaviti u kafiću, popiti kavu, ošišati se, kupiti kruh u pekari i uplatiti listić u sportskoj kladionici ako mi se baš ćefne (ne radim to, ali bih mogao... da ikad jesam). Sve je nadohvat ruke!

Nekoć
Središte kontinentalne Amerike nekoć je imalo kvartovske dućane. Sjećam se da sam kao klinac hodao po susjedstvu i prolazio kraj 'kuće' koja je izgledala drukčije od ostalih. Onda su mi roditelji objasnili da je to jednom bila trgovina mješovitom robom. Čudno, pomislio sam, ne mogavši niti zamisliti tako mali dućan ili uopće bilo kakvu prodavaonicu izvan opsega velikog parkirališta.

Više od dućana
Kvartovski dućan karakterističan je po tome što ne postoji samo zbog prodaje. Ne, taj dućan nudi puno više. To su ljudi na koje tamo naići. To je izvjesnost da ćete svakog dana tamo vidjeti iste prodavače. To je smiješak nakon što pohvale vaš poboljšani izgovor hrvatskog jezika. To je dnevna interakcija s ljudima koji žive i rade oko vas. Stvar je u povezanosti. I to je ono što nam, između ostalog, nedostaje u Americi. Neovisno o veličini dućana i parkinga pred njim, to je nešto što naprosto ne možete kupiti. Ogromni dućan, mega parkiralište i susreti s prodavačima jednom mjesečno ne stvaraju zajednicu; umjesto toga, potiču anonimnost.


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!