14:46 / 26.10.2017.

Autor: Hrvoje Antonio Belamarić

Priča jedne Petre

-

-

Foto: - / -

Hvala puno Petri koja mi je pomogla otkriti svijet slijepih i slabovidnih osoba koje mi koji vidimo ne vidimo tako kako vide oni.
Petra je slijepa i slabovidna osoba i pomogla mi je da uđem u život slijepih i slabovidnih osoba. Petra je već 15 godina kao slijepa i slabovidna osoba išla u školu Vinko Bek, a poslije je upisala i Fakultet novinarstva i, kako sama kaže, gurala se kroz život da bi pokazala kako može bit jednaka kao i sve druge osobe.

Prvi je problem bio dobiti informacije gdje i kako ostvariti svoja prava kao slijepa i slabovidna osoba. To je uspjela, a uspješno je u roku završila Fakultet novinarstva. I normalno je nastavila život. Stažirala je na HTV-u i na Hrvatskom radiju kao novinar. Sad radi u Gradskom poglavarstvu u Uredu za kulturu. Petra je lijepo napisala da slijepe i slabovidne osobe žive od 350 kuna tuđe njege i pomoći. Inače se bavi i kuglanjem, i sport je dio nje.

Petra kaže: Moj društveni život je po skromnoj ocjeni dobar. Neću se hvaliti da svaki dan izlazim u klubove ili kafiće, da svaki tjedan odlazim u kazališta ili kina, ali trudim se zadovoljiti svoje društvene potrebe i mogu reći s obzirom na to da je moj invaliditet težak jer vid čovjeku daje 80% informacija nije zapreka mom društvenom životu jer ostalim čulima doživljavam svijet na način da pitam kako šta izgleda, da mi se opiše put, da mi se pruži prilika za upoznavanje okoline, a to je sve moguće samo ako se ja sama potrudim jer ništa nam nije ponuđeno na tanjuru niti mi to očekujemo, ali neku olakšicu trebamo kako bismo što lakše ostvarili nešto od pruženog u životu. Što sam starija i zrelija, lakše podnosim nepravdu i lakše pristupam problemu pa mogu reći da problema svakim danom, što se moje sljepoće tiče, imam sve manje jer ono što mogu - uradim, ono što ne - zamolim za pomoć i nije me sramota pitati.

Onda... zašto ne izlazim svaki vikend iako sam još bez obaveza oko djece, muža, braka, općenito, a radim i mogu? Jer kao slijepa osoba u neki bučniji prostor teško mogu ući i biti sretna i ispunjena stoga radije sa svojim prijateljima sjednem u neki tiši kafić, naručimo piće i raspravljamo o životu, dečkima, djevojkama... Komentiramo konobara jer ima lijep glas i dobar parfem pa onda jednu koja od nas najbolje vidi ispitujemo kako izgleda, što ima na sebi. Tako ja kao slijepa osoba stvaram sliku o dečkima i prema tome stvaram ljubav. A kako mi je u životu? Kada, primjerice, trebam otići u bolnicu, nezamislivo je snaći se u zbrci koju stvaraju raznorazni šalteri... Stoga asistent ovdje pomaže kako bi me vodio i olakšao mi jer ni uz kakvu navigaciju sama ne mogu otići iz zgrade u zgradu, ako prostor ne znam. Može nam pomoći i taksist koji će nas dovesti na željenu adresu, ali njegova je dobra volja odvesti osobu do vrata ili šaltera. Nije dužan ostati s osobom osim što može, pričekati je, ali i to košta.

Neki samostalno žive i asistent može pomoći i pri plaćanju računa, znači jednom mjesečno doći u posjet slijepoj osobi, razvrstati račune kako treba i olakšati kućnu papirologiju.

Projekt centra UP 2 date traje još godinu dana, ali se nadam kako će svojom ustrajnošću i našom podrškom dobiti opet projekt, a ono što još više želim da se asistent za slijepe osigura na razini države.

Preklapanje prilagodbi - tako ja zovem problem kad se govori o osobama s invaliditetom, treba odvojiti vrste oštećenja jer nemamo svi iste potrebe niti smo svi u istim stvarima spriječeni, a ponajviše treba uključiti u realizaciju pojednice iz svake skupine i da isti timski rade na prilagodbama.

Dakako rampa će i meni koristiti, ali neću ju rabiti ako znam da tu inače često prolaze ljudi u kolicima, ali ne, zanimljivo je ljudima stati na stazu vodilju, nasred nje i razgovarati i onda kad naiđemo s bijelim štapom skakutati okolo, ispričavati se da nisu vidjeli. Ah, da...Slijepi i sex... Tema zbog koje mnogi lome koplja i postavljaju vječito pitanje kako slijepe...? Pa najljepši su trenuci u mraku, zar ne? Zasigurno ljudi koji vide ne rasvjetljuju sobe kako bi se voljeli, ne okružuju se ogledalima kako bi se pronašli pa stoga slijepi zaista bez teškoća mogu uživati u seksualnom životu koji, eto, njima je dostupan jer kažu da je ljubav slijepa.

Blago vama da samo u tom trenu niste vidjeli - maknite se sa staza vodilja, ne postavljajte stupiće uz njih, ne ravnajte kroz pločnik, dovoljan je samo nagib širine malo više od samih kolica, ne lupajte semafore ne gasite ih... sutra će možda ti zvukovi i vama pomoći.

I za kraj hvala puno Petri koja mi je pomogla otkriti svijet slijepih i slabovidnih osoba koje mi koji vidimo ne vidimo tako kako vide oni.

Vaš bloger,

Hrvoje Antonio Belamarić




*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!