12:25 / 02.06.2017.

Autor: Hrvoje Antonio Belamarić

Seks...

-

-

Foto: - / -

Vezano za seks i osobe s invaliditetom mnogo je tabua i ne vole svi o tome govoriti. U našem društvu ako spominješ takve stvari, ispadaš nenormalan.
O seksu ne volim puno govoriti, ali ni pisati. Vezano za seks i osobe s invaliditetom mnogo je tabua i ne vole svi o tome govoriti. U našem društvu ako spominješ takve stvari, ispadaš nenormalan.

Osobe s invaliditetom imaju potrebu za seksom kao i svi drugi, s tim da ima onih kojima je zbog paraplegije i kvadriplegije oštećena leđna moždina pa nemaju osjet. No, uz pomoć živčane stimulacije može im se vratiti osjet i mogu imati spolne odnose.

Ne znam zašto se ljudi oko nas zgražavaju kada osobe s invaliditetom govore o seksu. Znam da i među zdravom populacijom ima prikrivenog srama što se tiče iskrenosti i otvorenosti vezano za seks, no i osobe s invaliditetom imaju pravo uživati i imati spolne odnose.
Nizozemska je kao liberalna zemlja pokazala neke stvari, primjerice, kada dvije osobe s invaliditetom žele seks, dobiju asistenta koji im pomaže.

Također, ako žena s invaliditetom ima potrebu za seksom, onda preko svoje zdravstvene iskaznice može nazvati specijaliziranu agenciju za pružanje seksualnih usluga, nakon čega dolazi partner iz agencije koji je okupa, imaju odnos te je ponovno okupa i vrati u invalidska kolica. To pravo preko zdravstvene iskaznice osobe s invaliditetom mogu iskoristiti tri puta tjedno. S druge strane država im je omogućila uporabu raznih pomagala kako bi mogli pobuditi želju za seksom i voljenom osobom.

Zašto smo mi još tako daleko? Zato što smo licemjerni i ne želimo priznati da uživamo u seksu i onome što nam on pruža. Jako malo radimo na edukaciji osoba s invaliditetom što se tiče te teme i nismo dovoljno otvorili raspravu o potrebama osoba s invaliditetom i seksualnim željama. Nizozemska je još nešto učinila, a to je legalizacija prostitucije i za žene i za muškarce. Lako je još muškarcima kad imaju seksualnu želju, no problem je sa ženama s invaliditetom koje to ne smiju jasno i glasno reći na prostorima JI Europe jer bi dobile neprimjerene pridjeve koji ne doliče ženama i osobama s invaliditetom.

Znam mnogo žena s invaliditetom koje imaju želju za seksom s partnerom, ali ne smiju to pokazati ili nemaju s kime razgovarati, a s druge strane one koje nemaju partnera imaju problem naći ga, i to onog koji bi ih razumio i s kojim bi ostvarile svoju intimnu želju i ljudsku potrebu. Još je gore ako osoba živi u manjoj sredini, a htjela bi imati partnera, no, nažalost, ne može ga naći.

Još jedna tema koja je vezana uz seks je masturbacija. Mnoge osobe s invaliditetom to rade. Čak smo imali primjera da su neki roditelji to svojoj odrasloj djeci zabranjivali. S druge strane, masturbacija nije loša. Bolje da se to prakticira nego da osoba drži negativne emocije u sebi ako to nije potrebno.

Moja završna misao je, prije svega, prestanimo biti licemjerni. Recimo da gledamo pornofilmove, da masturbiramo i da smo spolno aktivni kad imamo partnera. Nizozemci i Nijemci nam mogu biti primjer jer su legalizirali prostituciju i dali mogućnost i ženama i muškarcima s invaliditetom da imaju spolne odnose uz financijsku potporu države, a da ih se pritom krivo ne gleda i da ih ljudi ne osuđuju zbog njihovih normalnih potreba. Seks je normalna stvar.

Vaš bloger,

Hrvoje Antonio Belamarić





*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a   

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!