11:20 / 15.11.2015.

Autor: Ivan Žaknić

U zamci self-helpa

Mali Princ (Screenshot YouTube)

Mali Princ (Screenshot YouTube)

Foto: - / -

Francuska produkcijska kuća Onyx Film koja nam se ove godine u kinima već predstavila filmom Mune, gospodar Mjeseca (2013), uložila je u Malog princa pristojne novce uz angažman međunarodnih snaga, poput redatelja Marca Osbornea.
Mali princ (Le petite prince/The Little Prince)

Francuska, 2015.
Redatelj: Mark Osborne

Film je, inače, i umjetnost.

Andre Malraux Psihologija filma 

Eh da, predugo smo čekali. Pa kad smo dočekali prisjetili smo se svega; i brojnih kratkih i televizijskih (polu)proizvoda ponekad izvedenih i u formi serije; i sad već davnog i veličanstvenog promašaja Stanleya Donena kojemu je – tako to nerijetko biva s promašajima – nadjenut kultni status, iako ga se malo tko sjeća i spominje ga. Sve te godine Mali princ bio je tu, jedva smo čekali čuti ga, jedva smo čekali dalje ga prenijeti...pa je de Saint-Exuperyjevo djelo postalo masovno citirano, u njemu se tražilo duhovno nadahnuće, gotovo kao neka vrsta self-help literature čije će riječi prigodno koristiti i književni akademici i načitani nogometaši. Da, da...nedostajala je samo prava filmsko-animirana adaptacija. Zanimljivo, nije se Hollywood prihvatio te zadaće, nego francuska produkcijska kuća Onyx Film koja nam se ove godine u kinima već predstavila filmom Mune, gospodar Mjeseca (2013); uložila je u Malog princa pristojne novce uz angažman međunarodnih snaga, poput redatelja Marca Osbornea (režirao je Kung Fu pandu i nekoliko epizoda Spužva Boba), glumačkih zvijezda Rachel McAdams, Marion Cottilard, Jamesa Franca, Jeffa Bridgesa, Benicia Del Tora, Rickyja Gervaisa  ili slavnog skladatelja Hansa Zimmera.

Bojeći se da ne ispadnu tek banalni prepisivači u sprezi s mogućnostima suvremene tehnologije, autori su se odlučili na fabularno usložnjavanje i osuvremenjivanje originala. Izabran je podatan koncept filma u filmu gdje su u ponudi razigrana filmska dijalektičnost, povećana mogućnost nadžanrovskog poigravanja i kreativni dodir različitih vizualnih poetika. Nešto od toga u Malom princu je iskorišteno, ali ono glavno, nažalost – nije.

Uvodni dio poprilična je gnjavaža o pametnoj i senzibilnoj djevojčici i ambicioznoj majci koja za svoje dijete želi najbolje, odnosno organizirati mu cijeli život i omogućiti mu prestižno školovanje. Njih dvije uskoro će se preseliti u novi kvart, a susjed im je ni manje ni više doli Avijatičar, Exuperyjev alter-ego iz Maloga princa. Djevojčica se malo-pomalo upoznaje s luckastim starcem koji joj otkriva čarobnu pustolovinu, paralelno nastavljaju se nesporazumi s control-freak majkom te se dvije priče, nakon prožimanja, u nekim od ključnih trenutaka narativno-tematski i spoje. Pritom se za dvije fabularne razine koriste oprečne animirane vizure što je za pohvalu, iako dobrim dijelom dodatno naglašava dualnu strukturu filma koja na kraju dovodi i do kvalitativne podvojenosti. Mali princ ima još jedan veliki adut koji je za najmlađe gledatelje mogući nedostatak; film je lišen bilo kakvih akcijskih vratolomija kojima nas holivudska animacija posljednjih godina bez kriterija obasipa, a da to bitno ne narušava ritam i unutarnju strukturu filma.

Problem je, slutite, u nadogradnji. Ovako kako je to ovdje zamišljeno i izvedeno, uz opasnost da djelujemo kao konzervativna zanovijetala, bilo bi bolje da je inzistiranje na slojevitosti izostalo. Ako postoji konsenzus oko univerzalnosti i vječnosti priče i poruka iz Maloga princa u čemu je bit stavljanja priča u moderni kontekst. Čega su se to producenti prepali pa nisu pustili da se dugoočekivana adaptacija kontinuirano popularne Exuperyjeve knjige zadrži u zabranu predloška? I pritom su, zarad nametnute slojevitosti. izostavili neke od najboljih i najzabavnijih dijelova izvornika (primjerice, posjet planetu na kojem se svake sekunde izmijenjuju noć i dan). Na kraju krajeva; ako je odluka o fabularnoj nadogradnji i donesena zbog prohtjeva suvremene ciljane publike, onda je ona sprovedena prilično traljavo i stereotipno. Roditeljska hiperprotektivnost, djeca prepuna obaveza, strahotni ritam današnjeg života, dehumaniziranost suvremenog obrazovnog sustava...teško da je Exupery mislio na to pišući za vječnost. Kapitalisti su zločesti? Ma dajte, molim vas, pa to bi i žižekovskoj sljedbi bilo jadno.

Šteta, jer su oni dijelovi filma naslonjeni na predložak vrlo lijepi, suptilni i imaginativni, a dvostrukim narativnim linijama samo im je narušena kohezija i bitno su razvodnjeni. Pa smo onda i u filmskoj inačici dobili popriličan komad self-helpa na zadovoljstvo širokih masa koje se, čini se, konstantno podcjenjuju.   Strah od mogućega zazora suvremene publike od suhoparno artificijelnog, odveo je tako dugoiščekivano filmsko čitanje Malog princa prema stereotipnom i pomalo bljutavom. Mnogi neće shvatiti da je Mali princ, inače, i umjetnost.    

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!