14:50 / 16.11.2015.

Autor: Mariana Cámpera

Umreženi svjedoci ratova

Zastave na pola koplja za sve poginule u napadima u Parizu (Sanjin Strukic/PIXSELL)

Zastave na pola koplja za sve poginule u napadima u Parizu (Sanjin Strukic/PIXSELL)

Foto: - / PIXSELL

Zgrade u čitavom svijetu blistaju u bojama francuske zastave. I Hrvatska se pridružila odavanju počasti pariškim žrtvama. Osvijetljene su zagrebačke fontane, pročelje Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu te dizalice u pulskom brodogradilištu.
Petak navečer. Na društvenim mrežama čitam kako je sedam osoba ubijeno u Parizu. Palim televiziju, kopam po portalima. Broj napada i žrtava brzo se povećava. Nevjerica, gorčina.

Svi smo zgroženi stravičnim krvoprolićem. Osude terorističkih napada pljušte sa svih strana svijeta. Sve se moglo pratiti na društvenim mrežama gotovo u realnom vremenu; neki su moji pariški prijatelji preko posebne aplikacije na Facebooku javili da su na sigurnom.

Svi uz Francusku

Zgrade u čitavom svijetu blistaju u bojama francuske zastave. I Hrvatska se pridružila odavanju počasti pariškim žrtvama. Osvijetljene su zagrebačke fontane, pročelje Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu te dizalice u pulskom brodogradilištu. Danas je u Hrvatskoj dan žalosti u čast žrtvama terorističkog napada u Parizu. U cijeloj Hrvatskoj su u podne uključene sirene.

Donekle je razumljivo da nas više pogodi atentat u Parizu nego u Beirutu. Iako je ISIS dan prije Pariza u Libanonu ostavio više od 40 mrtvih i 200 ranjenih u dva samoubilačka napada ispred trgovačkog centra. Oba su napada jednako krvava i bolna za obitelji žrtava, oba su napad na čovječanstvo. No libanonskih zastava nije bilo na profilnim fotografijama na Facebooku. Kao što nema sirijskih, iračkih, palestinskih, afganistanskih…

Nemoćni svjedoci umreženog svijeta

Nema mnogo toga što mi, obični ljudi možemo učiniti u situacijama poput ove, osim ovoga što činimo: suosjećamo sa svim nevinim žrtvama gdje god one bile. Osuđujemo zločin. Ali zločini se i dalje događaju. I događat će se. Pitam se gdje je kraj – što donosi budućnost?

Danas barem postoje društvene mreže, mjesto gdje svatko može iznijeti svoj stav, mišljenje. Svijet je umrežen. Informacije se šire u realnom vremenu. Zbog svega toga pitam se kakav bi odjek imao Domovinski rat da su tada društvene mreže bile dio našega života. Bi li se njima rat mogao zaustaviti?

Rat bez interneta

U srijedu obilježavamo 24. godišnjicu pada Vukovara, Dan sjećanja na žrtve Vukovara 1991. godine. Tada smo u Argentini na kapaljku dobivali vijesti o ratu u Hrvatskoj. A kada bi do nas došla ikakva vijest, bila je predstavljena onako kako bi odgovaralo medijima. Danas se rat u Siriji može pratiti uživo preko interneta. Svatko može doći do zaključka tko je tko u borbi za novi svjetski poredak.

Pitam se bi li Vukovar nastradao da je Siniša Glavašević twitao s terena. Kako bi se sve odvijalo da su pojedinosti bile javne i dostupne svima u svijetu? Bi li pola svijeta na svojim profilnim fotografijama stavilo hrvatsku zastavu? Ili bismo svi bili samo promatrači svjetskih strahota i sramota kao što to danas i jesmo…

Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života Mariana Cámpera provela je u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ona na događaje u Hrvatskoj pokušava gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radi u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga radija – na Glasu Hrvatske, ima priliku upoznati španjolsko govorno područje s događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!