09:59 / 13.06.2017.

Autor: Mladen Iličković

Upravo tako

Foto: Mladen Iličković

Foto: Mladen Iličković

Foto: - / -

Kćer političkog luzera upitala je moju kćer je li svjesna da bi živjela u Srbiji da nije bilo rata te, kad se temperatura digla, postavila joj pitanje: „Želiš li ti živjeti u Srbiji?“


Izazvalo je puštanje pjesme s fašističkim pozdravom (dva puta) veliku svađu u razredu moje kćeri. Na povijesti, unutar nastavne jedinice o Domovinskom ratu. Kćer političkog luzera upitala je moju kćer je li svjesna da bi živjela u Srbiji da nije bilo rata te, kad se temperatura digla, postavila joj pitanje: „Želiš li ti živjeti u Srbiji?“

 „Ja želim živjeti u zemlji gdje se ljudi vole“, odgovorila je moja kćer. „Upravo tako“, rekla je na to manjinka koja je cijelo vrijeme rasprave šutjela. Manjinka koja nije jedina manjinka u tom razredu ali koje „pravi“ izbjegavaju. Zna moja kćer što je loše u tome da se odričemo drugačijih  te da nakon proglašenja i prakse suvišnih manjinaca, suvišnih nečistih, suvišnih osoba s invaliditetom, odviše moralnih, odviše obrazovanih i odviše mislećih, ne ostaje puno. Zna moja kćer što znači odreći se ljudskosti. Zamolila je profesora da ode u WC iz kojeg se nije vraćala do kraja sata. Ne podnosi svađu i neslogu. Dođe mi da pitam profesora je li ta glazba propisana nastavnim planom i programom. Nemoćan sam da zaštitim dijete od razočaranja i to krčka u meni danima.

Zato pokušavam misliti na lijepe trenutke koje sam proživio na konferenciji i izložbi električnih vozila koje su bile uvod u petu utrku solarnih električnih vozila u Sisku ove subote. Tamo sam osim snimateljske i novinarske uloge imao i onu člana komisije za dizajn vozila. Bilo ih je odista veoma različitih a meni bilo žao što moram numerički odrediti žar profesora koji su se trudili s djecom da zaista dokažu kako i bez reforme školstva entuzijasti u njima već sad shvaćaju što je zaokret prema električnoj mobilnosti. Ravnatelj jedne od škola koje su sudjelovale rekao mi je kako su djeca, koja su maturanti, bila tužna što nisu završila vozilo i molila su ga da preko praznika i dalje dolaze u školu kako bi strast potrajala.   Zastupnik američkog proizvođača električnih vozila rekao je pokretaču utrke, profesoru Stevči Arsoskom iz Tehničke škole Sisak, da mu se čini da utrka živi i povećava se zato jer su organizatori i sudionici postali prijatelji a usto su sačuvali dijete u sebi.  Pričao je oduševljeno taj zastupnik kako korištenje električnih vozila pomoću prepaid kartice samo kad nam trebaju i napuštanje vlasništva može smanjiti broj vozila i do 30 puta na prometnicama a prijevozne troškove 5-6 puta. Smanjenje buke, smanjenje zagađenja zraka i s njime povezano smanjenje broja preuranjenih smrti nije ni stigao ni trebao spomenuti. Bio je to jedan jedinstveni doživljaj prožet tehnološkim optimizmom i očišćen bilo kakve političke fraze. Doživljaj tijekom kojeg je bilo moguće zamisliti zemlju u kojoj se ljudi vole i u njoj škole u koje djeca idu s osmijehom.

Upravo tako.


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!