14:22 / 17.08.2017.

Autor: Hrvoje Belamarić

Zaposlite me!

-

-

Foto: - / -

Nismo puno napravili u samozapošljavanju osoba s invaliditetom, a i zakonska regulativa nam je manjakava jer ovo društvo nikako da prihvati da osobe s invaliditetom mogu raditi kao i sve druge.
Moj novi blog pišem s pitanjem zašto imamo problema u zapošljavanju osoba s invaliditetom kad država daje poticaj za njihovo zapošljavanje. Zašto ih je više na Zavodu za zapošljavanje nego što rade jer je problem u osobama s invaliditetom koje možda ne žele raditi nego žele biti dio socijale ili biti na "burzi". Mislim da je jedno i drugo problem.

Problem je u tome što se osobe s invaliditetom i danas još školuju za zanimanja koja više nisu potrebna što su npr. krojači ili krojačice, obućari jer danas se više cipela kupuje nego popravlja. Pletači i upravni referenti. Nažalost s ovim se zanimanjima osobe s invaliditetom ne mogu više zaposliti i nakon srednje škole moraju upisati neki od fakulteta da bi bili koliko-toliko prihvaćeni u društvu kao radno sposobne osobe. Imamo još puno posla u obrazovanju osoba s invaliditetom jer s boljim obrazovanjem lakše je doći do boljeg i kvalitetnije plaćenog posla. U društvu još prevladava stajalište da nažalost ne mogu ni zdrave osobe naći posao pa onda društvo automatski isključuje i osobe s invaliditetom. Tri su bitna faktora: volja, želja za napredovanjem i obrazovanje da bi se došlo do boljeg posla. Ali je još jedan jako bitan segment ovog društva - želja da se osobe s invaliditetom što prije uključe u društvo i da im se da prilika da pokažu što znaju i što mogu, bez obzira na invaliditet, stupanj invaliditeta i koliko trenutno mogu fizički obavljati posao. Danas se otvara niz drugih zanimanja kao što su programeri - ljudi koji smišljaju raznorazne igrice, izrađuju internetske stranice, aplikacije itd. Nismo još puno napravili u samozapošljavanju osoba s invaliditetom, a i zakonska regulativa nam je manjkava jer ovo društvo nikako da prihvati da osobe s invaliditetom mogu raditi kao i sve druge. Zašto to društvo još danas ne prihvaća u toj mjeri? Zato što se boji kako bi te osobe mogle sutra ugroziti nekoga tko nije osoba s invaliditetom i zato što mi još gledamo osobe s invaliditetom iz socijalnog dijela i zdravstvenog dijela i lakše na m je kao društvu dati socijalnu naknadu, invalidninu ili mirovinu samo da osoba ne bi pokazala mogućnost i želju za radom. To se najbolje pokazalo na zadnjem primjeru kad su samo 3 ministarstva od njih 20 zaposlila osobe s invaliditetom. Moramo promijeniti razmišljanje o društvu. Različitost društva prema drugim osobama je različitost nas samih. Ako ne uključimo osobe s invaliditetom, onda ćemo uvijek imati problem da u skorije vrijeme nećemo imati dovoljno novca da pokrijemo sve socijalne naknade. Ovo sve govorim zato što imam dovoljno iskustva. Radio sam na privatnom radiju, sad radim u javnom servisu i radim privatno reklame i vidim iz svog kuta koliko je teško se nametnuti kao osoba s invaliditetom i pokazati što i koliko mogu i prije svega želju za poslom. Jedan od velikih problema osoba s invaliditetom jest i prilagodba radnih mjesta, ali i nedostatak jer ako živite u manjem mjestu ili gradu, teško ćete naći posao samo što vas društvo još gleda kao osobu s invaliditetom, a ne kao osobu koja može ravnopravno ili čak bolje raditi svoj posao. Problem osoba koje žele biti zaposlene jest i prijevoz do radnog mjesta makar danas sva čuda tehnologije dopuštaju da se može raditi od kuće, iz vrta i iz parka, samo je stvar želimo li da osoba s invaliditetom radi i bude prihvaćena ili ne. Toliko o ovoj temi zasada. Volio bih da se ugledamo na neke europske zemlje, Austriju, Sloveniju Njemačku, Nizzozemsku koje su krenule putem da osobe s invaliditetom što više uključe u proces rada. Vaš bloger, Hrvoje Antonio Belamarić


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!