11:09 / 16.12.2016.

Autor: Hrvoje Antonio Belamarić

Zašto političari zaboravljaju osobe s invaliditetom?

Hrvoje Antonio Belamarić

Hrvoje Antonio Belamarić

Foto: - / -

Osobe s invaliditetom bez političara ne mogu jer političari im određuju život. Političari su isto tako zaboravili na osobe s invaliditetom pa ćemo sljedeću Konvenciju UN-a o osobama s invaliditetom potpisati tek 2018.
Divno je kako se političari prave slijepi, gluhi i ne primjećuju osobe s invaliditetom. A one, bez obzira na političku struju koja dođe na vlast dobiju po glavi makar nisu krivi nizašto.

Osobe s invaliditetom bez političara ne mogu jer političari im određuju život. Političari su isto tako zaboravili na osobe s invaliditetom pa ćemo slijedeću Konvenciju UN-a o osobama s invaliditetom potpisati tek 2018. a vrijedit će do 2023. jer se te konvencije potpisuju svakih pet godina. Isto tako je tragično da prošlu Konveciju nismo primijenili ni 70%.

Ima jedna pozitivna stvar, imamo saborsku zastupnicu Ljubicu Lukačić koja ispred HDZ-a pokušava riješiti i ukazati na probleme koje imaju osobe s invaliditetom ali se pokazuje da politika ne vidi i ne čuje koje sve potrebe imaju osobe s invaliditetom. Moram priznati da sam postao utopist i da se za mog života vjerojatno neke stvari neće poboljšati za osobe s invaliditetom. Još uvijek nismo maknuli dohodovni cenzus za osobe s invaliditetom za ostvarivanje prava na invalidninu. Ako imate 50 četvornih metara zemlje, stariji auto ili neku vikendicu možete dijelom ostati bez invalidnine ili skroz. Samo da podsjetim da invalidnina iznosi 1250,00 kuna za osobe s invaliditetom koje imaju oštećenje 80-100%.

Ovaj tjedan na saborskom odboru za socijalnu politiku i zdravstvo se govorilo o novoj Konvenciji UN-a o osobama s invaliditetom. Prezentirala ju je pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak i ukazala što sve nismo napravili za osobe s invaliditetom i kritički je iznosila stavove da osobe s invaliditetom ne smiju biti socijalni slučajevi, da se moraju uključiti u društvo i da se mora cijela zajednica potruditi da ih što više obrazuje i omogući zapošljavanje.

Isto tako je naglasila da veći dio programa provode udruge i savezi a to bi zapravo trebala raditi država. Istaknulo se da do danas niti jedno ministarstvo, niti jedna uprava pri Vladi RH nije zaposlila nijednu osobu s invaliditetom. To je dokaz da smo licemjerni prema osobama s invaliditetom, volimo ih tapšati, smješkati im se i to se pokazalo na ovom saborskom odboru na kojem su rekli da će napraviti sve da nam olakšaju život i da oni svi jako dobro znaju da je nama teško a tih riječi smo se naslušali već previše.

Prestanimo izigravati divne, krasne, fine ljude i biti licemjerni nego konačno pokažimo dobru volju i uključimo osobe s invaliditetom u naše živote i dajmo im priliku da pokažu što znaju raditi i kako oni mogu pomoći društvu da se dignemo iz krize.

Volio bih jedanput za sva vremena da saborska većina i saborska oporba kao i cijela Vlada na čelu s premijerom shvati da ako ćemo uložiti u obrazovanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom kao i raditi na njihovom uključivanju u društvo da ćemo time pomoći ne samo njima nego i svima oko njih jer neće biti isključeni i neće im trebati socijalna pomoć, tuđa njega i pomoć a oni će se osjećati korisnima. Toga nažalost ne vidim u novoj Vladi, ni u saborskoj većini pa čak ni u oporbi. Moram napomenuti da je danas u Hrvatskoj 12% osoba s invaliditetom, a da nas je na saborskom odboru osoba s invaliditetom bilo svega deset.

To dovoljno govori koliko politika želi čuti glas osoba s invaliditetom ali je još jedna vrlo zanimljiva činjenica da Vlada nije na vrijeme ispunila svoju zadaću a to je ispunjavanje Konvencije UN-a prema osobama s invaliditetom. Tako da će tek 2018. Vlada RH i njihova tijela potpisati novu Konvenciju UN-a za osobe s invaliditetom.
Ova rečenica dovoljno govori za sebe ali ja bih se svejedno vratio na život osoba s invaliditetom gdje je pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak navela podatak da je do danas 70% osoba s invaliditetom u RH sa završenom osnovnom školom. Također 30% je neprilagođenih zdravstvenih ustanova za osobe s invaliditetom. I po svim drugim parametrima RH je doslovno na samom rubu kršenja ljudskih prava prema osobama s invaliditetom. Kao što uvijek govorim osobe s invaliditetom ali i Vlada imaju još jako puno posla što se tiče života osoba s invaliditetom.

I za kraj, premijer Andrej Plenković je bio niz godina u diplomaciji ali godinama je živio u Bruxellesu. Siguran sam da je vidio osobe s invaliditetom a isto tako sam siguran da ne zna koje sve probleme imaju osobe s invaliditetom pa bi zato naša politika trebala sjesti u invalidska kolica, uzeti bijeli štap, začepiti uši i vidjeti kako je jedan dan biti u našoj tijesnoj koži. Isto tako bih volio da HDZ, MOST, SDP, HNS…shvate da će osobe s invaliditetom ubuduće organizirati i početi dizati tužbe na sudovima u Hrvatskoj jer je dosta bilo licemjerja i laži.

I za kraj, jedna od saborskih zastupnica na moju konstataciju da osobe s invaliditetom jako teško žive i da bi im trebalo povećati invalidninu i sva ostala davanja koja iz toga proizlaze odgovorila mi je kratko i hladno - da nije sve u novcima. Daljnje riječi su suvišne.

Vaš vjerni bloger, Hrvoje Antonio Belamarić 



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!