13:07 / 25.11.2015.

Autor: Mladen Iličković

Zbrinjavanje sumnjivih centara za zbrinjavanje

-

-

Foto: - / -

Otpad je u predizbornoj kampanji bio vidljiv samo u televizijskim reklamama Fonda i Ministarstva zaštite okoliša na koje se velikodušno trošio novac poreznih obveznika u želji da se pokaže kako je Vlada zelenija i od samog ORaH-a.
Dočekali su hrvatski birači da i zbrinjavanje otpada postane detalj u pregovorima oko koalicije neke buduće Vlade. Otpad je u predizbornoj kampanji bio vidljiv samo u televizijskim reklamama Fonda i Ministarstva zaštite okoliša na koje se velikodušno trošio novac poreznih obveznika u želji da se pokaže kako je Vlada zelenija i od samog ORaH-a.

Ono što jest novo je da nova politička snaga poziva na preispitivanje koncepta županijskih i regionalnih centara za zbrinjavanje otpada. Ili kako je jedan stručnjak, koji ne pripada tim neovisnim listama, upitao:“Gospodo, je li netko izračunao koliko se novaca od ekoloških poreza, uloženih u te centre, vraća u našu ekonomiju kroz radna mjesta i napredak hrvatske tehnologije?“ MOST očigledno zaziva razdvajanje otpada a prije toga njegovo izbjegavanje i ponovnu uporabu a centre smatra nepotrebnima. Centre, koji su zamišljeni da žive od što više otpada koji dolazi u njih. Kad su bivšeg ministra pitali koja razina, postotak razdvajanja otpada ekonomski ugrožava ekonomsku isplativost centara nije odmah odgovorio. No nakon inzistiranja ipak je priznao kako je razdvajanje od 50% previše jer centri nisu u tom slučaju isplativi premda je stalno tvrdio da se centri i razdvajanje može paralelno razvijati i (još naivnije) financirati. Pogotovo ako su centri predimenzionirani a takvi su jer veliki projekti lakše skrivaju velike provizije. Jedan je od pregovarača, udvarača iz većih stranaka Mostovcima odgovorio kako sumnja da će građani brzo prihvatiti razdvajanje. Ako ih se ne nadzire, kažnjava, educira, nagrađuje i malo im se ne zamjera zaista i neće.

Pred same izbore ministar je posjetio jedan centar i tada je rečeno kako gorivo koje se u njemu proizvodi zasad preuzima najbliža cementara. No i dalje nije jasno tko će platiti u nekom trajnijem ugovoru prijevoz i zbrinjavanje tog goriva za koje je ministar uporno tvrdio kako nije otpad nego gorivo pa ga se za razliku od neprerađenog otpada može i uvoziti. Navodno je iz jedne cementare stigao i odgovor na upit o preuzimanju otpada:“Nismo mi tražili da gradite te centre!“ S druge strane cementare su svjesne kako se ispunjavanje njihove zakonske obveze smanjenja emisija ugljičnog dioksida najefikasnije postiže supstitucijom fosilnih goriva različitim vrstama zamjenskih goriva. Iz jedne cementare tvrde da nisu sudjelovali u Strategiji gospodarenja otpadom 2005. ali prate izmjene i dopune Plana gospodarenja otpadom koje bi trebale biti donijete do 1.1.2016.

U svakoj racionalnoj državi netko bi se zapitao:“Dobro a zašto nam uopće trebaju ti centri?“ Treba se podsjetiti kako su najavljeni kao javno-privatno partnerstvo. No onda je došla kriza i nitko se iz privatnog sektora nije gurao da sufinancira centre. Cementare su prije deset godina htjele preuzeti gorivo pod uvjetom da za njega ne plate ništa no žele li danas da im to plate građani kao da je ipak samo otpad? I tako danas, nakon 10 godina od začetka te izmišljotine, ne znamo  sitnicu  o tomu koliko bi zapravo trebala stajati tona zbrinjavanja otpada u centrima, hoće li oni biti vječni sanacijski ponori ili poslovati s nulom. I naravno postoji jedan čisto ekološki prigovor centrima. U onom Primorsko-goranske županije otpad se skuplja sa svih udaljenih otoka i bližih lokacija za što se troše emisije stakleničkih plinova. Zatim se ulaže energija u njegovu obradu. Zatim se dio tog otpada suši i deponira da bi se skupila dovoljna količina kako bi se za nekoliko godina opet vlažio i iz njega proizvodio bioplin koji će se spaljivati i proizvoditi električna energija. Na stranu što se spaljivanje bioplina zbog teškoća oko konzuma topline i niske učinkovitosti napušta u Evropi no koliko se tu u cijelom zbrinjavanju troši energije i koji je ugljični otisak svega toga na prirodu?

Ideju centara će se vjerojatno zbrinuti no i to bi moglo biti jako skupo, gotovo poput opasnog otpada, jer je pitanje kakvi su ugovori s dobavljačima opreme za tri pogona koji su najdalje odmakli. Ta tri centra bivša je Vlada preuzela od one prije a za ostale centre nije uspjela napraviti ni projekte. No sve će to raja platit a možda eventualno padne i skalp nekog lokalnog političara zbog porasta cijene odvoza otpada. Idejni začetnici toga uzeli su honorar za stručno mišljenje a oni koji su ih poslušali drijemaju u povlaštenoj mirovini. Rvacka.


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!