'Antigon, božji sin', roman Jukke M. Heikkile predstavljen u Zagrebu

Povijesni roman Antigon, božji sin finskog pisca Jukke M. Heikkile, koji vodi čitatelje kroz svijet stare Grčke, filozofske ideje stoicizma, epikurejstva i ljubavnih zapleta pronalazeći veze s današnjicom, predstavljena je u srijedu u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića.

Prateći živote budućih kraljeva, filozofa i divljeg ratnika, knjiga govori o ratovima dijadoha, nasljednika Aleksandra Velikog, pretežito njegovih vojnih zapovjednika, u razdoblju između 302. i 294. godine prije Krista.

Glavni likovi su Antigon Gonata, sin Demetrija Opsjedača i unuk Antigona Jednookog, koji je kasnije postao kralj Makedonije, te Pir koji je prvo bio Antigonov prijatelj, a potom veliki rival zbog različitog poimanja politike i moći. Dok Antigon sazrijeva u mudrog kralja filozofa, Pir slijedi svoj put pustolovnog i impulzivnog ratnika.

Heikkilä je 2001. za taj roman osvojio nagradu Mladi Aleksis, koju dodjeljuju finski srednjoškolci, s obrazloženjem da je moguće napisati zanimljiv i uzbudljiv povijesni roman.

- Dok sam pisao knjigu nisam imao ideju o nagradama, no kako na početku likovi imaju 17 godina, jedan koji uči filozofiju, a drugi je ratnik, možda je i logično da sam je dobio od srednjoškolaca. Roman govori o prijateljstvu što je tema koja, iako je smještena u davna vremena, uvijek relevantna, rekao je Jukka M. Heikkilä na promociji knjige.

Autor odabire teme koje imaju sličnosti s današnjicom

Objasnio je kako je teme odabirao na način da one imaju sličnosti s današnjicom jer puno stvari iz suvremenog društvenog i političkog života, iako toga najčešće nismo svjesni, sežu u to vrijeme, a te se veze najviše mogu pronaći kada se dublje uđe u temu.

Kako se i u njegovoj knjizi pokazuje da povjesničari stoje uz svoje vladare, nameće se pitanje koliko su povijesne činjenice uistinu istinite.

Još je Napoleon rekao da je povijest skupina laži oko kojih su se ljudi složili, a kaže se i da ono u što većina vjeruje postaje povijest, da povijest pišu pobjednici, kao i oni koji su ostali ispričati priču. Morate uvijek biti vrlo kritični kada čitate drevne povjesničare jer su oni uvijek slavili pobjednike, no arheološka istraživanja ipak često pokažu da se puno toga opisanog u povijesnim knjigama zaista dogodilo, dodao je.

U usporedbi s današnjim svijetom Heikkilä kaže kako je u antici problem bila brzina informacija, nova vijest bila je stara dva tjedna, no tada su ljudi vjerojatno bili sretniji, dok sada imamo poplavu vijesti u realnom vremenu koje vrlo brzo postanu jučerašnje, no pitanje je koliko su zaista istinite.

Suvremeni čovjek može dobiti neke pouke iz antičkog doba

Vjeruje kako suvremeni čovjek može dobiti neke pouke iz antičkog doba. Mnogo toga što danas radimo ima svoju povijest. Čovjek ima sposobnost razumjeti razliku između ispravnog i pogrešnog, no ova knjiga pokazuje kako ne postoji univerzalno dobro i loše.

Sve što ste naučili da je ispravno ili pogrešno povezano je s kulturnom baštinom i ima svoje izvore u prošlosti. Ponekad nešto što se dogodilo prije dvije tisuće godina ima utjecaj na to što smatrate moralnim i etičkim, napomenuo je.

Autor 14 romana smještenih u drevnu Grčku i Rim studirao je ekonomiju, što je odabrao jer se u Finskoj više isplati raditi u tom sektoru nego biti književnik.

Interes prema povijesti naslijedio sam od djeda koji nam je darivao finske prijevode antičkih tekstova, naše su police bile pune takvih klasika i ja sam ih čitao, no kada sam odlučivao što ću sa životom otišao sam u biznis, povijest mi je bila hobi, a pisanje bijeg nakon užurbanog radnog dana, rekao je.

Novinarka Karmela Devčić, koja je razgovarala s finskim književnikom, podsjetila je da je roman Naklade Ljevak, objavljen u okviru projekta Čitanje u fokusu te izdavačke kuće, namijenjenog mladim ljudima s ciljem da ih se motivira da čitaju suvremenu europsku literarnu produkciju.

Knjige koje biraju urednici u Ljevaku one su koje su srednjoškolci u različitim zemljama proglasili najboljima, tako da nam stiže filtrirana biblioteka suvremenih djela koja su bila značajna tamošnjim srednjoškolcima, dodala je.

Knjigu je na hrvatski preveo Boris Vidović.