Vinko Uhlik - renomirani arhitekt, urbanist i akademski slikar - plodnu je karijeru, prema vlastitim riječima, zaokružio automonografijom. Pod naslovom ‘Graditi i slikati grad’ kriju se dva njegova životna poziva.
Vinko Uhlik - renomirani arhitekt, urbanist i akademski slikar - plodnu je karijeru, prema vlastitim riječima, zaokružio automonografijom. Pod naslovom ‘Graditi i slikati grad’ kriju se dva njegova životna poziva.
U nastavku donosimo priču Vijesti iz kulture s predstavljanja monografije, reportažu Zagrebačke panorame, čija je ekipa posjetila Uhlika u njegovu stanu, te integralni intervju agencije Hina s Uhlikom, koji je već izazvao mnoge reakcije:
Vinko Uhlik aktivni je sudionik arhitektonsko-urbanističkih i društveno-kulturnih zbivanja u Zagrebu u posljednjih 60 godina. Kako kaže, želja mu je bila podsjetiti i na neka još uvijek otvorena pitanja poput Zagreba na Savi.
Upravo umjetnička, slikarska strana, Uhlika je učinila otvorenim u arhitektonskim i urbanističkim promišljanjima. Najveći mu je dio opusa vezan za Novi Zagreb. Opsegom i kvalitetom Uhlikovo je stvaralaštvo vrijedan dio hrvatskog suvremenog slikarstva. Nažalost, do danas čeka pravu valorizaciju.
Uz Uhlikov opus - monografija sadržava i niz radova njegovih suradnika i kolega, što je čini autentičnim dokumentom vremena. Vinko Uhlik, koji je projektirao velik dio Novoga Zagreba, za svoju monografiju kaže da je zbirka njegovih značajnijih radova. Neki od njih nastali su prije više od 60, a neki prije šest godina i to je svojevrsna retrospektiva. Pri izboru radova vodili su ga vlastiti kriteriji, kako za slikarstvo, tako i za arhitektonske i urbanističke radove. U monografiju je uvrstio više od stotinu projekata i crteža.
- Uvijek sam slikao sa zadovoljstvom i nekom vrstom 'tajne veze' s arhitektonskim ili urbanističkim projektima, kojima sam se u isto vrijeme bavio. Naslikao sam mnogo slika, ali sam relativno malo izlagao. Jednostavno nisam imao dovoljno vremena za pripremanje izložbe jer sam bio neprekidno zauzet projektiranjem, poštujući ugovorene rokove. Ipak, te moje dvije sklonosti, prema slikanju i prema projektiranju, uvijek su bile aktualne. Znalo se dogoditi da sam sliku ponekad 'gradio', ali i obrnuto - da sam, osobito urbanističke planove, pomalo 'slikao', rekao je Uhlik.
Napomenuo je da je odabirom urbanističkih planova za monografiju nastojao svjedočiti ne samo o svojem radu, nego i o društvenoj klimi u vremenu kad se urbanističko planiranje naglo razvijalo i, što je najvažnije, pažljivo i na vrijeme planiralo, znatno ili dovoljno prije no što bi se negdje, osobito u gradovima, počelo graditi. Poručuje da ga rad i nadalje veseli i okrepljuje.
Uhlik sljedeći projekt bit će veliki centralni park u Zagrebu, veći nego ijedan u Europi, koji bi građani imali na obali Save. Tu će biti igralište, livade, isto raspoloženje koje sam vidio kod ljudi na Bundeku: Dajmo ponovno šansu ljudima da žive u društvu, da se družimo, da živimo opušteno, rekao je.
'Zagrebački GUP će krahirati'
Na pitanje hoće li ga izmjene zagrebačkog GUP-a zaustaviti u realizaciji tog velikog centralnog parka, odgovorio je da neće jer te izmjene GUP-a ne mogu ići daleko, krahirat će: Ne daj Bože da se doista proda Velesajam i da se da strancima na 99 godina da rade tu što hoće, poručio je Uhlik.
Likovni i književni kritičat Tonko Maroević za Uhlikovu monografiju rekao je da ona povezuje dva aspekta djelatnosti čovjeka sa dvije diplome: Jedna je naravno intimnija, slikarska koju je prvu diplomirao i koja odgovara apsolutno jednom doživljaju svijeta i prirode o kojoj afirmativno govori, a kao arhitekt on je nastojao taj ambijent, pejzaž, krajolik oplemeniti. To je povezano na rijetko prirodan način. Njegovo slikarstvo je vrlo prirodno, vrlo figurativno, obrazlaže Maroević.
- Arhitekt i slikar Vinko Uhlik stvorio je komplementarne opuse, jedan dio opusa jača drugi i na neki način to je specifičnost njegovog stava i njegove pozicije u hrvatskom urbanizmu i hrvatskoj likovnoj umjetnosti, istaknuo je Maroević.
Uhlikova ljubav ljubav prema 'svemu živome što napučuje prostor'
Arhitekt Marko Sančanin rekao je da je Uhlikova knjiga vrlo interesantna jer je pregled učinjenoga u prebogatom životu, s komentarima i svjedočanstvima što je koji projekt značio: Tako da je interesantan dokument i kao knjiga vrlo vrijedna i za buduće arhitekte ili ljude koji će se baviti promišljanjem prostora i grada da vide kako se to nekada radilo, napominje Sančanin.
- Mene je gospodinu Uhliku prije desetak godina privukla upravo ta njegova ljubav prema svemu živome što napučuje prostor. I to je neka ljubav koja je bila ključan dio njegovog rada i kao slikara i kao arhitekta i urbaniste, istaknuo je.
Kritičar arhitekture i predavač na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu Maroje Mrduljaš rekao je da je knjiga o kolegi Uhliku i kolege Uhlika posebna već po samoj svojoj koncepciji i strukturi zbog toga što se istovremeno bavi i slikarstvom, arhitekturom i urbanizmom, inače razdvojenim disciplinama a koje se međusobno naročito skladno nadopunjuju ako postoji autor koji ih zna na prikladan način povezati.
- Sam Uhlikov opus je interdisciplinaran, a sama knjiga održava isto taj interdisciplinarni pogled jer je pisana od strane nekoliko autora koji problematiziraju različita polja djelovanja Uhlika, a između tih tekstova su ubačeni Uhlikovi zapisi ili njegove misli tako da imamo taj govor u prvom licu jednine, dakle samoga autora koji sam svjedoči o svojim koncepcijama, zamislima, fascinacijama i strastima, tako da zbilja stječemo jedan cjeloviti uvid u to čime se on bavio, rekao je.
- Mislim da je to vrlo dobra metoda kako pristupati takvim monografskim izdanjima koji se ne bave monumentalizacijom pojedinog autora, gdje se rade spomenici, gdje se veličaju autori, umjetnici i tako dalje, nego kroz tu više kolažnu, mozaičnu strukturu dobivate cjeloviti uvid i u samog autora ali i u vrijeme unutar kojeg je on djelovao, a Uhlik djeluje od kraja 50-tih godina pa praktički sve do danas, rekao je Mrduljaš.
Pogledajte reportažu ekipe Zagrebačke panorame, koja je Vinka Uhlika posjetila u njegovu stanu u Središću:
U nastavku pročitajte integralni intervju s Vinkom Uhlikom o izmjenama zagrebačkoga GUP-a, koji je već izazvao brojne reakicje - za Hinu ga je vodila Marina Bujan:
Arhitekt Uhlik: Žalostan sam zbog izmjena GUP-a, u Zagrebu nema urbanizma
Vinko Uhlik kaže da je jako žalostan što su izmjene GUP-a dobile ‘zeleno svjetlo’, jer omogućiti da se umjesto velikog rekreacijskog parka izgradi tzv. Zagrebački Manhattan znači - ne imati urbanizam. Uhlik ističe da je taj prostor namijenjen za ‘Centralni savski park’ sa mnoštvom rekreacijskih mogućnosti za građane te upozorava da gradnja iznad 16 katova u seizmičkim uvjetima u kojima je Zagreb može biti vrlo opasna.
Na pitanje kakav je njegov stav o tome što su izmjene i dopune zagrebačkog GUP-a dobile ‘zeleno svjetlo’ Ministarstva graditeljstva te o samom projektu tzv ‘Zagrebačkog Manhattana’ Uhlik kaže da je to sasvim suprotno od jedne od bitnih karakteristika GUP-a, a to je da se šire područje oko toka Save koristi za rekreaciju građana, a tu spada i površina Hipodroma.
- Jako sam žalostan zbog te promjene. To znači ne imati urbanizam, jer to je sasvim drugi grad nego što je ono što Zagreb ima, a to je da ima jednu protočnu rijeku, čije se obale mogu vrlo plemenito iskoristiti za rekreaciju. Nisam u životu vidio grad koji ima tako lijep položaj kao Zagreb, zbog Sljemena i zbog optimalne, vrlo korisne udaljenosti Save od Sljemena, kaže vitalni 86-godišnji arhitekt.
Zagreb, dodaje, ima sreću da kroz njegovu sredinu u dužini od oko 10 kilometara teče Sava. Uz lijevu obalu je Zagreb, a uz desnu Novi Zagreb. Srećom, i zbog poplava, grad nije izbio ni s jedne obale do same rijeke, odnosno nasipa.
Tok Save treba maksimalno prirodno dizajnirati i čuvati se kontaminacije kičem
Smatra da u dužini od oko 8 kilometara tok Save treba maksimalno ‘prirodno’ dizajnirati. Unutar šireg i prirodnijeg toka činiti i nekoliko kaskada na propustima te ostavljati tihe i dublje uvale uz što prirodnije izvođenje obala i livada.
- Prirodni vodotok Save s rukavcima treba koristiti mjestimično i za plivanje kao u jezerima, poželjna je adekvatna sadnja stabala prirodno raspoređenih. S lijeve i desne obale linije trebaju biti poravnate za pašnjačke livade. Sve do nasipa koji će zbog uzvodnog prelijevanja ‘viška vode’ biti niski. Uvjet je da Sava i njeni privremeni rukavci djeluju prirodno, naglašava Uhlik.
Po njegovu mišljenju, na lijevoj i desnoj obali ili iza nasipa trebaju biti šetališta i manje ili veće livade za specifičan pojas zelenila između građevina i same Save. Prema izgrađenim zgradama treba oblikovati ‘mekano’ oblikovanu livadu, to jest niz livada za slobodno korištenje građana. Upozorava pritom da linija gradnje s obje strane ne smije biti ‘tvrda’ i kontaminirana kičem.
Centralni savski park bio bi ispred svih poznatih parkova u Europi
- Sve to rezultiralo bi 'Centralnim savskim parkom' s mnoštvom rekreacijskih mogućnosti za Zagrepčane i njihove goste, ističe Uhlik. Zgrade s lijeve i desne obale Save ne smiju biti povezane ni u kakvu neprekinutu liniju. Između zgrada s jedne i druge strane Save trebaju prolaziti uzdužne ulice sa parkiralištima, slično kao cesta na Jarunu.
Arhitekt smatra da je prostor za park definiran već postojećim građevinama, pri čemu prostor s južne strane tj. u Novom Zagrebu treba biti slobodan i dosta širok da može prihvatiti i neke atraktivne sadržajno zanimljive rekreacijske prostore i s posebno prilagođenom arhitekturom i programe zabave.
- Ukupno parkovi s desne i lijeve obale sa Savom imali bi dužinu od 8 do 10 kilometara s prosječnom širinom od 300 do 800 metara što površinski iznosi 4500 hektara, čime bi površinom bio ispred svih poznatih parkova u Europi, i to u centru grada, ističe Uhlik.
Velesajam je dragocjen i treba ga iskoristiti za razvoj znanosti i tehnologije
Što se tiče Velesajma, arhitekt naglašava da je taj prostor za Zagreb dragocjen te vrijedan za cijelu Hrvatsku: Radi se o najvažnijem i najvrijednijem prostoru u Zagrebu koji ima kompletnu infrastrukturu i paviljone, kaže Uhlik ističući da to trebamo koristiti samo mi za razvoj znanosti i novih tehnologija.
On smatra da u svijetu bezočne konkurencije svaka država mora to imati za sebe, kako bi ostala neovisna: To mora biti mozak za razvoj svih znanosti, svih mogućih proizvodnji prilagođenih hrvatskim ali i svjetskim potrebama, ističe Uhlik.
Taj prostor, upozorava, nikako ne smije zakupiti ili dogovorno primiti nikakva strana država, a govorilo se o Saudijskoj Arabiji: Ne smije se dozvoliti niti zakup, navodno na 99 godina jer bi korisnik tog prostora mogao na tom mjestu raditi što i kako hoće. Nadalje, na tom se prostoru ne smiju graditi previsoke zgrade, nikako ne više od 16 katova, jer to u našim seizmičkim uvjetima može biti vrlo skupo, ali i opasno, drži Uhlik
Donošenje GUP-a - političke razmjene i osobni interesi
Što se tiče izrade GUP-a, Uhik kaže da je punih sedam godina najuži tim urbanista za izradu GUP-a radio s mnogim zagrebačkim ustanovama, poduzećima i institutima na prikupljanju podataka relevantnih za sveukupan rad i razvoj Zagreba.
Slijedila je prva, radna verzija GUP-a, ispravci i dopune, kompletiranje. Potom izložba plana, eventualne izmjene i tek na kraju završna verzija GUP-a. Ostao je, međutim, nepoznat ukupan broj svih sudionika u GUP-u koji ga obaraju i mijenjaju u najosjetljivijem prostoru - središnjem prostoru grada gdje se susreću ‘sjeverni stari’ dio grada i ‘južni, novi dio grada’, upozorava Uhlik koji smatra da se u cijeli slučaj uplela i politika, odnosno čelni ljudi Grada i Vlade.
- Ne radi se o njihovom gradu nego njihovim 'političkim razmjenama' i dakako osobnim interesima. Što se tiče takozvanog Zagrebačkog Manhattana to zaista može netko odobriti koji ima vlastitu korist ne samo u pogledu enormne zarade, već i politike, rekao je Uhlik aludirajući na Milana Bandića, odnosno Andreja Plenkovića.
Novi Zagreb je intimno, mirno mjesto, u njemu se živi ležerno
Uhlik je projektirao velik dio Novog Zagreba, a posebno velik broj projekata nalazi se u naseljima Zapruđe, Utrine, Središće i Siget za koje struka smatra da su iznimne kvalitete.
- Ja nisam uopće genijalan, samo sam solidno radio po urbanističkim planovima, kad sam projektirao zgrade jako sam pazio da ne odskaču iz svoje cjeline, a ne da budu ovakvi ili onakvi oblici. Ne smijemo zaboraviti da smo mi zajednica, ističe Uhlik, koji i sam živi u stanu u Središću iz kojeg puca pogled na vizuru novog dijela grada.
Prednost Novog Zagreba u odnosu na Zagreb s druge strane Save, smatra taj arhitekt, upravo je u tome da stanovnici Novog Zagreba žive u čišćem i prirodnijem, zelenom prostoru. U odnosu na Zagreb, novi dio grada ima mnogo bolji, propusniji promet, kako automobilski, tako i tramvajski.
Stanovnici svih uzrasta imaju mnogo bolje uvjete za odmaranje, šetanje, druženje. Djeca imaju idealne uvjete za učenje i igru, pa onda to povuče i njihove roditelje. U Novom Zagrebu život je ležerniji. Novi Zagreb je intimno, mirno mjesto.
Jedino mu smeta što nema dovoljno malih, specijaliziranih trgovina,a nedostaju mu još dvije jake prometnice i dva pripadajuća mosta preko Save, koji su predviđeni GUP-om, te neke rekonstrukcije za prihvat prometa.
Sadašnje stanje urbanizma u Zagrebu? Nema ga!
Zamoljen da ocijeni sadašnje stanje urbanizma općenito u Zagrebu, Uhlik uzvraća da je to lagano pitanje: Urbanizma, kao i uopće planiranja - nemamo, niti će ga biti, rezolutan je arhitekt.
Jedna od zanimljivih gradskih četvrti je i Trnje, pogotovo dio koji je desetljećima zapušten, a sada su mu u blizini NSK, gdje će Hrvatska predsjedati Vijećem EU, fontane i spomenik Franji Tuđmanu, uskoro i Spomenik domovini, a tamo je i Palača pravde i Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog.
Kaže da je vrlo teško dati odgovor na pitanje kako to da se to vrijedno područje toliko dugo zaobilazi, pa ga je i Holjevac zaobišao i usmjerio se na Novi Zagreb.
- Veliki prostor Trnja, gotovo u centralnoj poziciji između Zagreba i Novog Zagreba, a tako neuredan, uznemiren i nikad rješavan. Uvijek se nešto htjelo ‘na brzinu’ pa se popunio vrlo tijesno gotovo cijeli prostor nepromišljeno i loše. Samo s mnogo znanja i htijenja jednim dobro smišljenim uređenjem cijelog prostora Trnja moguće je ovaj prostor osmisliti kao gradsko tkivo i sadržaje, smatra taj stručnjak.
Uređenje Trnja nije samo dizajnerski, nego i demokratski pothvat
Za to je područje prije 11 godina Grad donio Urbanistički plan uređenja ‘Kruge’ koji se uopće ne realizira, pa tamo ljudi ne mogu dobiti građevinske dozvole, Grad im je blokirao imovinu, njihovo privatno vlasništvo. Pitamo ga kako to komentira.
Vlasnicima malih kuća na nevelikim parcelama treba gradska vlast ponuditi izbor rješenja, odgovora Uhlik. Ona neće i ne smiju biti brza i jeftina, nego po volji vlasnika - ili otkup zemljišta ili vlasnicima izbor stanovanja u zamjenskim adekvatnim stanovima: Zato uređenje cijelog prostora Trnja nije samo dizajnerski nego i demokratski pothvat, tvrdi Uhlik.
Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!