Hrvatskih 1000 - maestro Berislav Šipuš

Iako ima bogatu karijeru, skladatelj i dirigent, Berislav Šipuš ovih dana posebno je sretan, ali i zaposlen oko priprema. Naime, u Varšavi će, na festivalu EUFONIE 30. studenog biti izvedena njegova Pasija, djelo za koje je dobio četiri Porina, Nagradu Boris Papandopulo i Nagradu Vladimir Nazor. 

Šipuš ističe važnost usklađivanja svih obaveze i odgovornosti pri samim glazbenim počecima.

- Trebalo je vježbati, trebalo je učiti. Zanimljivo je da sam kroz osnovnu školu to sve dobro, što bi se reklo, koordinirao. Međutim, kad sam došao na prijelaz u gimnaziju, onda sam u jednom trenutku rekao mami i tati da više ne bih išao u muzičku školu, kazao je Berislav Šipuš.

Ipak u trećem razredu gimnazije roditeljima je objasnio da želi opet u muzičku školu, pa je upisao teoretsko nastavnički smjer u srednjoj Glazbenoj Pavao Markovac.

Tijekom gimnazije zaljubljuje se u kolegicu Sanju, na Muzičkoj akademiji upisuje kompoziciju kod profesora Stanka Horvata i odlazi u vojsku.

Godine 1987. diplomirao je i prošao na natječaju za mjesto producenta u dvorani Lisinski. Ali i odlazi na audiciju za milansku Scalu. Iz milanske Scale su mu se javili i ponudili mu angažman.

- I sada to gledam i mislim si, što bih sad trebao učiniti? I onda opet čujem profesora. Rekao mi je, pogledajte, ovo što sada imate, prekrasno je, cijenite to. Ali vjerojatno će vam se jednom u životu dogoditi da dobijete pismo iz Teatra alla Scala, da vas pozovu da dođete raditi, kazao je.

Šipuš napominje da je u Scalu otišao s namjerom da ostane par godina, na kraju je ostao punih 11 godina.

- Otišao sam u Scalu s namjerom da budem, recimo, godinu, dvije, tri. Ostao sam tamo 11 godina. To je bila druga akademija. I te godine u Scali, život vam se užasno ubrza, ali mislim da vrijedi 30 godina koje sam tamo proveo, objašnjava. 

Prema riječima Šipuša, angažman u Scali, bio je nevjerojatna škola.

- Kasnije sam bio pijanist i skladatelj baleta. Dirigirao sam tamo. Naravno, bila je to nevjerojatna škola, kazao je Šipuš.

Rad u Italiji - Veliko bogatstvo 

 Ističe, bogatstvo koje je stekao radom u Italiji, ali ne ono materijalno.

- Bio sam tamo i neki su zaradili, koji su bili uz mene, u toj zemlji veliki novac, ali ja sam se obogatio, na drugi način. Znači, nisam zaradio veliki novac, ali sam se užasno obogatio, potpuno drugim stvarima, naveo je.

-  Prvo su mi se otvorila potpuno nova vrata, dakle, počeo sam dirigirati, komponirao sam muziku za jedan balet. Upoznao sam krasne ljude, bilo da se radilo o vrhunskim umjetnicima, bilo da se radilo o običnim ljudima u skali, rekao je.

Uslijedio je povratak na domaći teren u dvije uloge - Umjetnički direktor Muzičkog biennala Zagreb, te ravnatelj Zagrebačke filharmonije.

Ivo Josipović bio je direktor, a Šipuš umjetnički direktor. Ta simbioza dobro je funkcionirala. Međutim, odlaskom Josipovića u politiku, Berislav je preuzeo cijeli biennale.

Vrijeme filharmonije, ističe Šipuš, pamti po povezivanju s umjetnicima iz milanskog razdoblja.

-  Imao sam prekrasnih trenutaka sa zagrebačkom filharmonijom. Mislim da sam uspio pozvati iz tog svog milanskog razdoblja u Zagreb velike umjetnike, velike dirigente koji danas imaju svjetske karijere, kazao je.

Refleksije o politici i glazbi

Ističe osjećaj duga, prema kolegama glazbenicima.

- Nemam osjećaj da sam nešto zaboravio ili promašio, ali imam osjećaj duga. Dakle, imam prijatelja, kolegu koji bi želio da im napišem muziku. Pa im nikako ne stignem. Dakle, moram to napraviti, ustvrdio je.

Prema riječima Šipuša, politički život prepun je zamki, nevezano za političku opciju koja vlada.

- Za svakog onog koji želi nešto napraviti u politici, mora biti svjestan da postoje zamke koje će mu to onemogućiti. Te zamke žive neovisno o političkoj opciji koja vlada. One su tu spremne. Ona čeka jer ona je postavljena od jednog aparata koji paralelno radi. Tako da mislim da je srednja brzina u kojoj se u Hrvatskoj nešto može napraviti šest godina, zaključuje.