Dizajn raspjevanog socijalizma 'bivše države'

U Galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD) otvorena je intrigantna izložba ‘Utilitarni dizajn raspjevanog socijalizma: Omoti ploča u funkciji revolucionarne i rodoljubne glazbe 1947. – 1990.’

U Galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD) 14.srpnja, otvorena je intrigantna izložba ‘Utilitarni dizajn raspjevanog socijalizma: Omoti ploča u funkciji revolucionarne i rodoljubne glazbe 1947. – 1990.’

1947. osnovan je Jugoton, a 1990. je održana posljednja večer ‘Ustanak i more’ na Splitskom festivalu. U tih 40-ak godina izišle su stotine ploča namjenske ‘revolucionarne i rodoljubne’ glazbe - mahom visokobudžetne produkcije s potpisom istaknutih glazbenika. Željko Luketić i Leri Ahel skupili su više od 300 primjeraka - i izložili one najbolje iz kolekcije.

- Nabavljali smo ih u antikvarijatima, na buvljacima, u 'second hand shopovima', preko oglasnika... Primjećujemo da ih je sve teže i teže naći, tako da im i vrijednost raste, kaže Leri Ahel.

Ahel dodaje da na izložbi imaju segment koji se zove 'Kult ličnosti': Bavi obožavanjem tadašnjeg predsjednika Tita, a imamo i dio koji se bavi djecom i omladinom, jer su bile vrlo karakteristične dječje ploče, ploče o pionirima, zatim imamo i dio koji je posebno zanimljiv, a bavi se festivalima revolucionarne i rodoljubne pjesme, ističe Leri Ahel, istraživač i kustoski asistent.

Dizajnerski standard uobličavao je ideju monumentalnosti i podupirao mitologiju države koja nije štedjela na izgradnji slike o sebi. Većina omota kombinira figuraciju s ozbiljnom tipografijom. Na izložbi je niz takvih primjera, ali posebno su izdvojeni dizajnerski iskoraci iz tih zadanih normi.

- Primjerice, Mirko Ilić, Dragan Stefanović, zatim Piko Stančić, to su samo neki od autora. Također, moram spomenuti i Ivana Ivezića, velikog dizajnera tada najveće diskografske kuće Jugoton, napominje kustos izložbe Željko Luketić.

Ivezić je za Jugoton dizajnirao oko 8000 omota - i dizajnerski i glazbeno, oni su iznimno zanimljiv i vrijedan dokument vremena, a o državi se, u svim političkim ustrojima, uvijek pjevalo.

Dosad slabo obrađena tema u području grafičkog dizajna

Izložba se bavi dosad slabo obrađenom temom u području grafičkog dizajna za diskografsku industriju bivše Jugoslavije.

- Nakon što je 2015. godine u istoj galeriji obradio vizualni jezik jugoslavenske disko kulture, ovaj put kustos Željko Luketić predstavlja rezultate istraživanja dizajnerske produkcije na presjeku glazbe, diskografije, politike i propagande, ističu iz HDD-a.
Je li postojala disco kultura u bivšoj Jugoslaviji?
Na izložbi su predstavljeni omoti ploča koje su oblikovali neki od najcjenjenijih hrvatskih i jugoslavenskih grafičkih dizajnera, nastale u razdoblju od kasnih 1940-ih do 1990. godine.

- Jedan od maštovitijih načina upotrebe političke propagande u periodu socijalizma i druge Jugoslavije, bio je učvršćivanjem mitova i simbola sistema graditi i osnaživati postojeći i pritom se u pravom agitpropovskom nadahnuću ne ustezati od pop kulture, glazbe i filma, ističe u uvodnom tekstu kustos Luketić.

Luketić, međutim, dodaje da sistem nije samo kontrolirao poruku ljubavi, bratstva, jedinstva i kolektivnog sjećanja na rat i žrtve NOB-a, nego je u jednome dijelu izražavao divljenje vođi i partiji.

- Razvijeni su i posebni festivali ‘rodoljubne i revolucionarne pjesme’, a izvođači su, kako u svom istraživačkom radu nalazi povjesničarka Ana Hofman, birani kao vrh kvalitete i namjeran bijeg od ‘niske kulture’. Zato primjerice, omraženi folk pjevači i nisu dobivali podršku sistema, no oni koji jesu, imali su na raspolaganju najbolje uvjete, najbolju produkciju i najbolje dizajnere. Država nije štedjela na izgradnji slike o sebi, što se i danas prakticira, ali u sasvim drugačijim uvjetima, napominje Luketić.

Luketić podsjeća i na to da su, za razliku od omražene niske kulture koja je inverzno kažnjena 1971. godine ‘Zakonom o šundu’, a koji je zapravo bio Zakon o republičkom porezu na promet robe na malo, gdje se poreza oslobađalo ‘vrijedna umjetnička djela’, 'šund-nedjela' raznim nametima mogla doseći i do 90% porezne stope, ovisno republičkoj poziciji i odlukama takozvanih Komisija za šund.

Izložba ostaje otvorena do 24. srpnja, a obišla ju je i ekipa Vijesti iz kulture: