Filmska industrija kao indijski brend

16.08.2022.

10:18

Autor: Dragan Nikolić/HRT/IMS

Filmska industrija kao indijski brend

Filmska industrija kao indijski brend

Foto: HTV / HRT

U šumovitom predgrađu Mumbaija, unutar Filmskog grada, čiji je vlasnik država, dnevno se obavi 30 do 40 snimanja. Osim 24 studija, nekoliko je desetaka lokacija na otvorenome, na kojima se mogu snimati scene i s tisućama statista. Svi su ti kapaciteti rezervirani i dvije godine unaprijed.

U središtu najveće svjetske tvornice snova, kako tepaju Bollywoodu, dom je i najveće filmske škole u Aziji, u kojoj se obrazuje više od 1100 studenata. Uvrštena je u deset najboljih na svijetu.

- Naši studenti imaju tu prednost da su od prvog dana studiranja izloženi i industriji, ne samo obrazovanju. Interakcija s industrijom je ključna, pomaže im da se integriraju u nju nakon završetka školovanja. To našu školu čini jedinstvenom, kaže Ravi Gupta, dekan Filmske škole Whistling Woods.

Prvi je postulat škole - što više prakse i rad na vještinama studenata. 90 posto njih, koji dobiju diplomu u Whistling Woodsu, poslije nađe posao u filmskoj industriji. Mladi glumci najteže. Ostali bez problema. Jer potražnja je velika, od scenarista do tehničara.

- Zbog naše lokacije i činjenice da je Mumbai centar industrije zabave, imamo tu prednost da možemo angažirati profesionalce kao predavače. A oni su ključni za bilo koju vrstu obrazovanja, govori Ravi Gupta.

Ravi Gupta

Ravi Gupta

Foto: HTV / HRT

Subhash Ghai jedan je od najuspješnijih indijskih redatelja svih vremena. Do kraja 90-tih ostvario je 14 blockbustera, bilo da ih je potpisivao kao redatelj, scenarist ili producent. Ne čudi stoga što su početnici sa svih strana svijeta tih godina dolazili k njemu na poduku. Ali u Mumbaiju tada nije bilo filmske škole. Odlučio je stoga svu svoju zaradu, iskustvo i znanje uložiti u životni projekt. I vratiti, kaže, dug društvu. Obišao je mnoge svjetske filmske škole i pokupio ondje najbolja iskustva. Okupio tim i 2008. otvorio prestižnu školu, danas zamašnjak svjetski priznate kinematografije.

- Svi veliki filmovi koje sam gledao, a koji su snimljeni u prošlosti, inspirirani su indijskim bajkama i pričama. Nažalost, sami ih nikad nismo otkrili. Imamo golemo vrelo priča, napokon ćemo ga u budućnosti istražiti. Vidjet ćete, Indija će igrati veliku ulogu u svijetu filma, kaže Subhash Ghai, redatelj, producent i scenarist.

 Subhash Ghai

Subhash Ghai

Foto: HTV / HRT

- Nešto što se u Italiji dogodilo nakon Drugog svjetskog rata, neorealizam, trenutačno se događa u Indiji. Mnogo je mladih redatelja, možemo slobodno govoriti o novom neorealizmu u indijskoj filmskoj industriji, kaže Mohan Agashe, umirovljeni psiholog i glumac.

Digitalna revolucija demokratizirala je indijski film te ga učinila dostupnim i najsiromašnijima, reći će Mohan Agashe, itekako poznat u krugovima filma na hindskom i marathiju. Psihijatar po struci, osnivač Instituta za javno zdravlje u državi Maharastra početkom 90-tih, potkraj 90-tih nekoliko je godina bio direktor Filmskog i televizijskog instituta Indije. Vrijeme ga nije pregazilo - ne tako davno u spotovima o Harryju Potteru utjelovio je Dumbledorea - ali spori o dosadašnjim pokušajima globalnog brendiranja indijskoga filma.

- Indijsko društvo s vremenom se promijenilo, i ono je prihvatilo tržišnu logiku. Nadaleko poznati Slumdog millionaire može stoga biti dobar film, ali ne pokazuje dostojanstvo života. Taj film prodaje i reklamira siromaštvo. Takav pristup vrlo je otuđen kada je u pitanju indijski um i slika same Indije, kaže Mohan Agashe.

Mohan Agashe

Mohan Agashe

Foto: HTV / HRT

Bollywood, koji godišnje vrijedi gotovo dvije i pol milijarde dolara, nikako se ne može mjeriti s američkom filmskom industrijom kada je u pitanju zarada (u Indiji inače na hollywoodske filmove otpada samo 8 posto tržišta). Ozbiljni filmaši na Potkontinentu ne vole ime Bollywood, kovanicu koju su pri jednome od posjeta Indiji skovali - Britanci. Jer, uostalom, kažu, odnosi se isključivo na filmove na hindskome.

- Mi smo to prihvatili kao brend. Mislim da je riječ o velikoj tragediji. Svi odgovorni filmaši i slavne osobe u Mumbaiju smatraju da trebamo govoriti o indijskom filmu. Onome na hindskom jeziku, marathiju, tamilskome, telugu, malajalamu, pandžabiju, bengalskome, kaže Subash Ghai, redatelj, producent i scenarist.

U zemlji u kojoj je stanovništvo uz kriket zaluđeno i Bollywoodom, filmske zvijezde zarađuju basnoslovne iznose. Uživaju u statusu božanstava, mediji ih prate na svakom koraku. Obožavatelji hodočaste ispred njihovih raskošnih domova, u njihovu čast grade hramove, u njihovo ime doniraju krv.

- Oni ispunjavaju snove na platnu, kao što Bog ispunjava snove u vašoj mašti. Nigdje na svijetu kao u Indiji nećete naići na nekontrolirane gomile ljudi dok traje snimanje filma. Riječ je o podsvjesnoj psihi. Situacija će se poboljšati tek s napretkom životnog standarda i obrazovanja u našoj zemlji, smatra Mohan Agashe, umirovljeni psiholog i glumac.

 

Oni ispunjavaju snove na platnu, kao što Bog ispunjava snove u vašoj mašti.

Mohan Agashe

Stanovnik sluma sretan je kada junak u filmu čini ono što on u stvarnom životu ne može. Popularnost glumaca u Indiji mjeri se inače time koliko zarađuju. Mnogo njih koji su u svijet filma ušli 90-ih više ne radi samo za fiksni honorar, nego i za postotak od zarade filma.

- Čak i danas najbolji glumci donose producentima pet puta veću zaradu u odnosu na glumice. Stoga su i plaćeni više. Glavni glumci mogu zaraditi milijardu rupija po filmu, glumice 250 do 300 milijuna. Ta neravnoteža s vremenom će se izbalansirati, ali i dalje je prisutna, govori Mukul Kumar Sharma, direktor internetskog portala Pinkvilla.

Mukul Kumar Sharma

Mukul Kumar Sharma

Foto: HTV / HRT

I najmanju naznaku ženske seksualnosti u bollywoodskim hitovima režu cenzorske škare posebnog stručnog odbora koji odobrava filmove. Seksualnost se, međutim, izražava kroz pjesmu i erotski ples polugolih ženskih tijela, pod okriljem plemenskih rituala. Ili u scenama silovanja ili onima posvećenima prvoj bračnoj noći. Slamanje kulturoloških stereotipa ne ide preko noći. Čak i kada su antiheroji, muškarci su u filmovima prikazani kao branitelji indijske tradicije. Glumice tradiciju brane kada je u pitanju kostimografija.

- Muškarci su pod većim utjecajem zapadnjačke odjeće. Zato kod svakog para vidite da muškarac nosi kravatu i odijelo, a žena je u sariju. Jer žena predstavlja Indiju, indijsko nasljeđe, indijsku kulturu. Mnogo više od muškarca. Nasljeđe je to i britanske vladavine u Indiji, koja je trajala 250 godina, kaže Subash Ghai.

- Kada scenarij zahtijeva oslikavanje ženskog lika u sariju, glumica će nositi sari. Kada se prikazuje poslovna žena, nosit će poslovno odijelo. Tu svjedočimo promjeni u scenarijima. Da bi se percepcija u javnosti promijenila, trebat će neko vrijeme, budući da se dosadašnja gradila pola stoljeća, ističe Mukul Kumar Sharma.

Stručnjaci će reći da je indijski film u prošlosti, uz neizbježnu melodramatiku, služio kao emotivno čistilište publike, a ne zdrava zabava. Suvremene uspješnice više ne odišu ekstradramom i glavnim glumcima-superherojima, koji se bore sa sustavom i donose utopistički sklad. Ali bollywoodski filmovi i dalje su produkcijski vrlo zahtjevni (produkcija jednog filma stoji oko milijun i pol dolara, uz dodatnih pola milijuna za troškove reklame), u prosjeku traju tri sata.

- Nismo razvijena zemlja s izgrađenom strukturom i sustavom. Okruženi smo s mnogo korupcije i kaosa. Naši filmovi stoga ne mogu govoriti o kaosu. Od njega želimo pobjeći, zbog toga indijski filmovi toliko odišu tom željom za bijegom. Danas su filmovi ipak uvelike realističniji, na razuman se način obraćaju mladim ljudima, kaže Terrence Lewis, plesač i koreograf.

- Globalna percepcija Bollywooda se mijenja, budući da je publika postala zrelija. Prije se sve vrtjelo oko glumačkih zvijezda, sada su važne i priče. Jesu li vrijedne pažnje, imaju li smisla. Prije je sve bilo veće od života. Sada je radnja filma mnogo bliža stvarnom životu, kaže Mukul Kumar Sharma.

Terrence Lewis

Terrence Lewis

Foto: HTV / HRT

Ples i pjesma i dalje su važan dio scenarija. Jer oni zrcale i jake emocije, čiju verbalizaciju indijska kultura ne dopušta. U pretpandemijsko doba tipični indijski komercijalni film sadržavao bi šest do sedam pjesama, svaka bi trajala i do pet minuta. Sada je standard dvije, uz jednu na odjavnoj špici. Glazbeni brojevi više se ne mogu pojaviti niotkud i umjetno ubaciti u radnju filma. Možda ih je sada u filmu manje, ali bollywoodski plesni pokreti, koji zapravo sadržavaju narodne plesove iz svih dijelova Indije, i dalje fasciniraju.

- Ne možemo bez glazbe i plesa. To je neodvojiv dio naše kulture, od rođenja. Plešemo na vjenčanjima, koja traju pet dana. Plešemo dok vodimo mladoženju mladoj, plešemo prije i poslije. U nekim kulturama na Potkontinentu pleše se i kad ljudi umiru. Toliko je plesa oko nas. Kako Bollywood može ostati izvan toga?, pita se Terence Lewis.

Ne možemo bez glazbe i plesa. To je neodvojiv dio naše kulture, od rođenja.

Terence Lewis

Pandemija je ostavila itekakvog traga na indijsku filmsku industriju. Zbog zatvorenih kinodvorana, Netflix ili Amazon zabilježili su rast od 35 posto. Koronavirus je zapravo samo ubrzao trend uvjetovan demografskim trenutkom druge najmnogoljudnije zemlje na planetu. Trenutačno je više od polovice Indijaca mlađe od 30, oni ne hrle u kina. Ne čudi stoga što u specifične sadržaje za indijsko tržište streaming servisi ulažu i po nekoliko stotina milijuna dolara.

- Stariji od 35 godina nisu oni koji zanimaju producente. Njih zanima zarada, a nju donose mlađe generacije, koje imaju novca za trošenje na filmove i vremena za njihovo gledanje. Ključna je skupina u dobi od 15 do 30 godina. Generacija Z, koja je na streaming platformama i internetu. Millenialsi, a kamoli generacija X više ne zanimaju producente, kaže Terence Lewis.

Tijekom pandemije mnogo je filmova imalo digitalnu premijeru, što je dotad u Indiji smatrano drugorazrednom opcijom. Projekcije kažu da će do 2025. Indija imati 600 milijuna korisnika na platformama na kojima sami biraju ponuđene videosadržaje. Trošak otvaranja kinodvorana, osobito u urbanim sredinama, uz takva predviđanja čini se još neisplativijim. Ne pomaže ni to što je popunjenost kina tijekom tjedna samo malo iznad trećine kapaciteta.

- U Indiji postoji oko 10 tisuća kinodvorana s oko 5000 multipleksa. U tom segmentu nema znatnog rasta kao u Kini, primjerice. Ali u Indiji bilježimo golem rast OTT platformi. Tu je Indija šesta najveća snaga na svijetu, kaže Ravi Gupta, dekan Filmske škole Whistling Woods.

Ljudi će otići u kino zbog odmaka od svakodnevice i uobičajenog života. Kroz filmsku priču mogu živjeti svoj san.

Mukul Kumar Sharma

Indijske filmove, ne samo bollywoodske hitove, iz naslonjača kinodvorana godišnje pogleda tri milijarde i 600 milijuna ljudi! Odlazak u kino za prosječnog Indijca, a još više za siromašne građane, najjeftinija je moguća zabava. Tri sata zabave u klimatiziranoj kinodvorani za jedan dolar! Pritom je važna činjenica da u Indiji još ima mnogo onih koji ne čitaju i ne pišu, pa im je film jedini izvor informiranja. Zapravo izvor neformalnog obrazovanja.

- U Indiji možete ući u kino koje naplaćuje kartu od 5000 rupija za jednu projekciju. Imate i kina gdje ćete za kartu platiti samo 40 rupija. Ljudi će otići u kino zbog odmaka od svakodnevice i uobičajenog života. Kroz filmsku priču mogu živjeti svoj san. Mislim da je to jedan od razloga tolike opsjednutosti Indijaca filmovima, smatra Mukul Kumar Sharma.

- Indija ima povijest staru 3000 godina. Naši mladi filmaši i dalje pronalaze nove priče. Ne pretjerujem ako kažem da ih je neispričano još 10 tisuća. Zadaća mlade generacije jest istražiti to bogatstvo i kroz film predstaviti Indiju svijetu, kaže Subash Ghai.

Indijski film više nije prepoznatljiv samo po glazbi i plesu. On istražuje unutarnje i ljudske drame skrivene iza zavodljivih pogleda i fascinantnih boja koje oslikavaju veliku naciju. Zemlja u kojoj je prvi nijemi film snimljen još 1911. filmskom industrijom globalno brendira svoju kulturu (godišnje se u Indiji proizvede gotovo 2000 filmova, otprilike dvostruko više nego u Hollywoodu). Ne samo kroz Bollywood. Uostalom, najveća zarada u povijesti indijske kinematografije bila je ona regionalnog, a ne bollywoodskog hita (u pretpandemijskoj 2020. zarada cjelokupne industrije iznosila je milijardu i 300 milijuna dolara). Ali Bollywood jest jedan od tri pojma koji zrcale Indiju, uz duhovnost i seksualnost.

video thumb

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!