09:33 / 29.10.2021.

Autor: Vesna Zovko/Dobro jutro Hrvatska/I.B./HRT

Koliko su se Zagreb i Rovinj promijenili nakon potresa i tijekom pandemije?

Izložba fotografija Aleksandre Orlić

Izložba fotografija Aleksandre Orlić

Foto: Dobro jutro Hrvatska / HRT

Koliko su se Zagreb i Rovinj promijenili nakon potresa i tijekom pandemije na svoj je način dočarala fotografkinja Aleksandra Orlić ciklusom crno-bijelih fotografija.

Kada upoznate novinarku, književnicu i fotografkinju Aleksandru Orlić, sjetite se Šimićevih stihova o pjesnicima: "Njihove oči velike i nijeme rastu pored stvari". Tom posebnom vrstom čuđenja obojila je svijet svojih pjesama, fotografija, romana. U potrazi za dušom gradova…

- Kad sam osvojila samostalnu izložbu u Rovinju 2019., zamislila sam izložiti dnevnik svojih putovanja po europskim gradovima, s tisućama slučajnih prolaznika, no onda se dogodilo da je svijet naprosto stao, aerodromi su se zatvorili, bilo je teško pronaći više od troje, četvero ljudi na ulicama, dogodili su se korona, potres, i evo još uvijek se dan, danas sjećam tih scena kada je stotine zamrznutih ljudi stajalo u Martićevoj, kada smo provjeravali kako su naši bližnji, prisjeća se.

Ranjeni grad postajao je naša druga koža, naš odraz u zrcalu…

- Tek kada je prvo sunce izašlo i kada sam se šetala gradom u doba korone, primijetila sam da Zagreb izgleda posve drugačije, da je otkrio neko drugo lice, duge sjene biciklista, usamljeni prolaznici koji hodaju usred tramvajskih šina, golubovi koji su sjedili na mjestu gdje smo mi nekada flertovali u kafićima, kaže.

Zagreb je izgledao potpuno drukčije - tih, prazan, prašnjav, u skelama i povojima, ali i dalje tako lijep i moj, piše Aleksandra. Počela ga je ponovno upoznavati, baš kao prije dvadesetak godina kada se kao studentica s mora počela zaljubljivati u njegove čarobne vedute.

- Naziv je inspiriran od Carla Gustva Junga koji je koji je prvi pričao o našim nataloženim slikama, o tome da svi mi imamo neke nataložene arhetipove, koji se zovu animus i anima, ali kada se u susretu s nekakvim teškim situacijama, sa sjenama suočimo tada dolazi često do razbijanja tih projeciranih slika u nama i zapravo otkrivamo duboko u nama neku srž, objašnjava.

Koliko su se Rovinj i Zagreb promijenili nakon potresa i tijekom pandemije, a koliko su krizne situacije promijenile nas, izvukle iz dubine duše neke naše sjene, strahove, tjeskobe pa na kraju gradovi zapravo zrcale naša unutarnja stanja, samo su neka od pitanja na koje sam pokušala naći odgovor snimajući fotografije, tražeći u isto vrijeme utjehu i spas u ljepoti, rekla je.

I doista, iako je riječ o svojevrsnim dnevnicima ranjenih gradova, fotografije ove darovite Lošinjanke odišu optimizmom, magijom novog dana, novog početka.

- Čini mi se da je, taj svijet Mediterana, život na otoku, kod mene rodio taj neki senzibilitet i potrebu za nekakvim fikcionalnim svjetovima, nekom nadstvarnošću koju pokušavam realizirati u fotografijama i knjigama, tako da mogu reći da duboke sjene koje su prisutne na svim mojim fotografijama i ta neka pomaknuta stvarnost - to je nešto što me prati i u knjigama i u fotografijama, kaže Aleksandra.

A one su u jednoj vrsti dijaloga, inspiracije gradovima. O tome svjedoče sve njezine knjige, a ova posljednja na poseban način.

U posljednjem "Dvije noći u Barceloni" sam prvi put koristila odnos između motiva svijeta glavne junakinje i Barcelone i kako zapravo grad pojačava, djeluje kao pojačalo njezinih emocija, kako joj možda mijenja pogled na svijet i na samu sebe, objašnjava.

Fotografske svjetove Aleksandre Orlić možete razgledati do 28. studenoga u Muzeju grada Zagreba.

Uz fotografije Zagreba i Rovinja ondje će vas dočekati i ogledala koja pozivaju da povremeno zastanemo i zagledamo se duboko u sebe.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!