Od 'punkerske bezobraznice' do zrelosti: Nina Violić sasvim iskreno

Glumica Nina Violić gostovala je u emisiji "Nedjeljom u 2", gdje se osvrnula na svoju deset godina staru misao da se, unatoč svemu, trebamo što više smijati i sebe ne shvaćati preozbiljno. Danas upozorava da je društvo dobrim dijelom zarobljeno u prošlosti i pod utjecajem političkih sila koje ga vuku unatrag.

Poznata po britkom jeziku i nesputanom nastupu, Violić godinama izaziva podijeljene reakcije.

Dok je jedni hvale zbog autentičnosti, drugi joj lijepe etikete. U razgovoru je spomenuto i kako ju je glumac Leon Lučev svojedobno opisao kao "punkerski bezobraznu", aludirajući na njezinu sirovu energiju i direktnost.

- Jesam u svojim nekim ranim godinama sazrijevanja imala tu obranu. Jesam bila divlja i jesam bila bezobrazna i to je neki dio mene. Sve stoji kao nekakva obrana užasno osjetljivog i sramežljivog bića. Bila sam užasno sramežljivo stvorenje, ali ono sramežljivo do te mjere da kad bi u pubertetu došla u poštu i tražila marku bi mi se zacrvenilo cijelo lice i uši, kazala je Violić.

Smatra da se ipak "izartikulirala".

- Mene je gluma naučila u životu jako puno toga o sebi. I gluma stvarno je neka samospoznajna priča. Ja mislim da ne postoji ništa na svijetu što te može više natjerati da učiš o sebi kao što je gluma. Jesam i kroz život i naravno kroz to što radim, postala neka osoba koje se ne stidim danas, ni svoje krhkosti, ni svoje nježnosti, ni svoje gluposti, ni zbunjenosti. I nemam više potrebu za tim gardom da sam opasna, izjavila je.

Navela je da bez glume ne bi bila ista osoba jer joj je upravo taj poziv omogućio duboko suočavanje sa sobom. 

- Gluma je kopanje po sebi, po svojim najintimnijim, najkrhkijim i najtežim mjestima. Tako da se u stvari moraš suočiti negdje sa sobom i tamo gdje si mislio da ti to nisi, tamo gdje si bio potpuno uvjeren da to nije dio tebe, upravo tamo je najzanimljivije. Tako da, apsolutno je neka spoznajna profesija, objasnila je.

Istaknula je da postoje dvije vrste glume: jedna u kojoj se glumac skriva i utjelovljuje nekog drugog, što ju nikad nije posebno privlačilo, i druga koja vodi u iskreno, duboko istraživanje vlastitog unutarnjeg svijeta.

Prisjetila se da se, dok je bila mlađa, ponekad plašila same sebe u tim istraživanjima, ali da istovremeno uživa u otkrivanju dijelova sebe za koje je mislila da joj ne pripadaju.

Otkrila je da je scena oduvijek privlačila njezinu pažnju, osobito kroz koncerte i rockersku energiju, i da je zbog toga zapravo i zavoljela nastupe, a ne samo kazalište. Iako nikad nije razvila ozbiljniju pjevačku vještinu, uživala je u glumi kao načinu da bude na sceni.

"To sve skupa je hipnoza, nema veze sa današnjim trenutkom"

Ističe kako današnje društvo često zaglavi u prošlosti i ne živi u sadašnjem trenutku.

- Moraš biti dovoljno mudar, dovoljno blesav, dovoljno veseo, dovoljno puno ljubavi moraš imati i neke hrabrosti da ne živiš u toj prošlosti, jer nas sve gura da se referiramo na prošlost. A to jednostavno nije današnje vrijeme, to nije realno. To sve skupa je hipnoza, to nema veze s današnjim trenutkom, onim što se događa danas na planeti. Pokušavam shvatiti ovaj svijet, premda ga ne mogu shvatiti, ali pokušavam biti  otvorena za sve novo što je došlo, što nas je iznenadilo. Mi smo već dosta stari i želimo sve vratiti na postavke koje više na svijetu ne postoje, rekla je.

Violić priznaje da je i dalje optimist, ali da je s godinama naučila osloboditi se iluzija i tereta mladenačke neupućenosti. Kazalište joj i dalje pruža izazove, ali danas je najviše motivira podržavati druge – otkrivati i pratiti talentirane ljude koji još nisu prepoznati, poput Tomislava Šobana, te im omogućiti da daju svoj maksimum na sceni.

- Sada me najviše vuče da podržim ljude za koje mislim da bi bili fenomenalni u kazalištu, izjavila je.

Smatra da je kazalište jedinstveno po kolektivnom činu, ono što svaki glumac izvlači iz sebe pred publikom postaje dio zajedničke priče, a ta svjesnost o zajedništvu i intimnom doprinosu drugih članova čini kazalište posebnim izazovom i iskustvom.

Film "Svadba" kao okidač za promjenu prava glumaca

Ističe i fenomenalni uspjeh filma "Svadba", koji je u regiji već pogledalo više od milijun ljudi. Kako sama kaže, nije očekivala da će hrvatski film ikad biti toliko gledan u kinima.

- Ja sam presretna jer u 30 godina su nam objašnjavali razni distributeri da publika ne želi gledati hrvatski film. Drugo, cijela naša zajednica je beskrajno sretna da se to dogodilo zato što smo skinuli, ja se nadam, stigmu te priče da nismo duhoviti, da ne znamo napraviti komediju. Evo, jesmo, kazala je Violić.

Dotaknula i se važnosti prava glumaca u industriji. Objašnjava da, za razliku od glazbenika koji dobivaju tantijeme za izvođenje svojih pjesama, glumci za reprize serija i filmova poput "Svadbe" po zakonu ne dobivaju nikakvu naknadu, unatoč velikoj gledanosti.

- To je godinama borba, a AVIP vrlo organizirano zadnjih pet godina vodi tu borbu za nas i nekako se nadam da će "Svadba" biti taj okidač, da ćemo uspjeti dobiti prava koja nam pripadaju, navela je.

Komentirala je i borbu žena u kinematografiji.

- Ta borba je ipak donekle uspjela, kazala je i dodala da su danas uloge za žene mnogo sadržajnije i raznovrsnije te da postoji sve više scenarija koji se bave njihovim životnim problemima.

Dodala je kako je razgolićavanje u suvremenom kazalištu i filmu krhko i nježno, istovremeno zastrašujuće, te prikazuje cijeli život,  bolno i lijepo, za razliku od seksističkih scena iz prošlosti gdje se gole glumice tretiralo površno i bez stvarnog konteksta.

Violić ne razmišlja o zaključivanju karijere, ali kaže da je odustala od žurbe i želja, nastojeći se otvoriti novim prilikama. Dodala je da uživa u dugotrajnim procesima razvoja projekata, primjerice predstave koju je režirala i filmskog projekta na kojem trenutno radi, te da se raduje ulogama koje će je ponovno oduševiti, poput Elizabete, Marije Stuart kod Matije Ferlina.

Osvrula se na svoj citat iz 2016. godine gdje tvrdi da je od svih groznih vijesti poput rata i ubijanja jedini lijek zezanje i smijeh.

Kaže kako se toga i dalje drži te je poslala nedvosmislenu poruku, u svom stilu.

Za kraj ističe oštru, ali i duhovitu lekciju o egu, upozoravajući koliko nam može blokirati kreativnost i vidljivost stvarnog sebe.

- Okrutna sam prema njemu. Jer znam koliki je to nametnik. Znam da kad imaš veliki ego, ti kreativno u stvari ne možeš ništa. Ti nisi sposoban, ti vidiš samo sebe. S egom se moraš u životu boriti jer ljudi kojima vlada ego to su neki jako, jako smiješni karakteri, kaže Violić.

Emisiju možete pogledati ovdje: