I legenda i čovjek

Robert Redford nije samo jedan od najvećih glumaca u svijetu filma zbog uloga kojima je obilježio jednu cijelu epohu, nego zbog posebnog načina na koji je te uloge oblikovao.

Što vidimo kad gledamo svoje omiljene glumce i filmove? Što smo vidjeli u Redfordovom prodornom pogledu? Jesmo li znali i osjetili sve ono što nam je poručivao?

Prijelomna iskustva

"Sve je počelo kad sam imao 11 godina... Imao sam blagi slučaj dječje paralize... Majka me je odvezla u Yosemite... Dolazili smo iz Fresna, prošli kroz tunel dug kilometar i pol, i kad smo izašli na drugu stranu, bio sam oduševljen. ... Zaustavili smo se da pogledamo, a kad sam došao do ruba rekao sam sebi: Ne želim ovo gledati. Želim biti u ovome.“

Tako je govorio o svojem prijelomnom mladenačkom iskustvu koje ga ja oblikovalo. Redford je doživio nekoliko značajnih gubitaka koji su utjecali njegov pogled na život i umjetnost. Majka mu je umrla kada je bio tinejdžer. Najstariji sin, Scott, preminuo mu je u kolijevci. Ti gubici su često spominjani kao razlog zbog kojih je njegova umjetnost bila toliko osjetljiva na teme obitelji, tuge, izgubljenosti.

Tiha snaga pogleda

U vremenu kada je Hollywood tražio lice za plakate, lice koje se ponajprije dobro prodaje on je ponudio tihu snagu glume, tu moćnu karizmu. Imao je rijetku sposobnost da jednoj pauzi, u jednom pogledu melankolično plavih očiju, kaže više nego drugi u dugom monologu. Istodobno nikad nije bio teatralan, glumio je suptilno, nijansirano, a publika je osjećala te slojeve, i kad ništa nije govorio. Nije bio glumac koji je osvajao glasnoćom, nego nekim posebnim mirom, u njegovim interpretacijama krila se uvijek dublja ljudska priča.

I legenda i čovjek

Bio je glumac magnetične ljepote. No, za razliku od mnogih „zlatnih mladića“ Hollywooda, nije ostao zarobljen u statusu zavodnika. Tražio je uloge koje otkrivaju slabost, moralnu dilemu i krhkost, koje nose neki nemir i postavljaju pitanja. Njegova ljepota nikad nije bila prazna fasada, on ju je koristio kao kontrapunkt, uvijek igrajući likove s unutarnjom pukotinom, sumnjom, nesigurnošću. Ta sposobnost da bude i legenda i običan čovjek ono je što ga izdvaja.

Vizionar

Bio je i mudar vizionar, gledao je dalje od kamere. Dok su drugi gradili karijere, on je gradio i instituciju. Nezadovoljan smjerom koji filmska industrija uzima po pitanju umjetničke slobode i nezavisne produkcije, osnovao Sundance Institute i Sundance Festival kako bi podržao autorske filmove i mlade talente. Time je stvorio utočište za nezavisni film i promijenio lice svjetske kinematografije. Dakle, njegova veličina nije samo u onome što je on odigrao, nego u onome što je omogućio drugima da igraju.

Zaštitnik prirode

Treba ga pamtiti i po njegovoj autentičnoj ljudskosti – za razliku od glamuroznog imidža koji mu je Hollywood htio nametnuti, uvijek je ostao vezan uz prirodu, umjetnost i aktivizam. Govorio je pred Ujedinjenim narodima o klimatskim promjenama, zalagao se za zaštitu divljih konja, za prava autohtonih naroda i očuvanje javnih prirodnih prostora.

Što mu je bilo najvažnije?

Kad su ga 1998. pitali što mu je najvažnija stvar u životu, odgovorio je: „Snimio sam neke zanimljive filmove i bio sam jako zadovoljan radom, ali kad bih morao nešto izdvojiti rekao bih - djeca. Oni su najbolja stvar u mom životu.

U sjećanje na Roberta Redforda, holivudsku glumačku i redateljsku legendu, prikazujemo romantičnu povijesnu dramu Moja Afrika. Film je na rasporedu u subotu, 20. rujna na Prvom u 20:15.