Mišo Kovač očima dugogodišnjeg prijatelja

Odlaskom Mate Miše Kovača u 86. godini hrvatska glazba izgubila je jedan od svojih najprepoznatljivijih glasova, a Dalmacija simbol svojeg identiteta. Iza milijuna prodanih ploča i nezaboravnih nastupa stajao je čovjek obilježen velikim uspjesima, ali i životnim tragedijama. Njegov dugogodišnji prijatelj, novinar i glazbenik Ivo Mikuličin u razgovoru za HRT otkrio je manje poznatu stranu glazbene legende.

Generacije su odrastale uz njegove hitove, tisuće ljudi pjevale su s njim uglas, a njegova karizma nadilazila je pozornice i koncertne dvorane.

Za Mikuličina Mišo nije bio samo glazbena zvijezda, nego i prijatelj s kojim je dijelio brojne privatne trenutke.

- Ja sam bio njegov istinski prijatelj, sjedio s njime na večerama, na kavi u Internacionalu, u njegovom stanu, prisjetio se Mikuličin.

Od šibenskih ulica do milijuna prodanih ploča

Premda je s Arsenom Dedićem i Vicom Vukovom činio slavni šibenski glazbeni trojac, Mišini počeci nisu nagovještavali uspjeh koji će poslije ostvariti.

Dok su od Arsena i Vice njihovi sugrađani već očekivali velike stvari, Mišo se tek tražio. Okušao se u tapetarskom zanatu, ali i nogometu na Šubićevcu, gdje nije ostvario zapaženiji uspjeh.

Mikuličin se uz osmijeh prisjetio kako je buduća glazbena legenda u mladosti bila i predmet dobronamjernih šibenskih zadirkivanja.

- Mišo u svojim tinejdžerskim danima nije pokazivao poseban pjevački talent, ispričao je, dodajući da se tada čak govorilo kako njegov prijatelj iz tapetarskog zanata Branko Juras bolje pjeva od njega.

No, Mišin glazbeni put uskoro je krenuo posve drugim smjerom. Prve uspjehe, prema Mikuličinovu sjećanju, ostvario je u Beogradu, a nakon preseljenja u Zagreb važnu podršku pružio mu je Pero Gotovac.

Uslijedile su pjesme koje su mu otvorile vrata velikih festivala i popularnosti kakvu je malo tko mogao predvidjeti. Jedna od zanimljivih anegdota iz tog razdoblja vezana je uz pjesmu "Proplakat će zora", koju je Mišo prvotno namjeravao izvesti s Klapom Šibenik.

- On je nama, članovima Klape Šibenik, obećao da ćemo s njim otpjevati "Proplakat će zora", no nije održao tu riječ, otkrio je Mikuličin.

Zamjerke ipak nije bilo. Njihova suradnja nastavila se, a Mišo je tijekom karijere prodao više od 20 milijuna nosača zvuka i stekao status jednog od najuspješnijih pjevača na ovim prostorima.

Iako je njegov uspjeh bio golem, Mišo je, prisjeća se njegov prijatelj, znao iznenaditi i samouvjerenošću i iskrenom skromnošću. Jednom mu je prilikom, svjestan vlastite popularnosti, izjavio: "Ja bih, Ive, prodao i telefonski imenik u 100.000 primjeraka ako bi moja slika bila na naslovnoj strani", prisjeća se Mikuličin.

Sasvim drukčiju stranu Mišina karaktera pokazala je priča o Elvisu Presleyju, čijem je koncertu prisustvovao tijekom boravka u New Yorku. Toliko ga je impresionirala Presleyjeva izvedba da je prijatelju priznao kako bi se u tom trenutku gotovo sramio predstaviti kao pjevač.

- Ja ne bih kazao da sam pjevač, nego bih rekao da sam mornar s jednog jugoslavenskog broda koji je slučajno zalutao na koncert, prenio je Mikuličin Mišine riječi.

Od političkih kolebanja do pjesama posvećenih domovini

Mikuličin se prisjetio i Mišinih stavova uoči Domovinskog rata, koji su svojedobno izazivali brojne reakcije.

Prije prvih višestranačkih izbora pjevač je izjavio da će napustiti Hrvatsku ako pobijedi HDZ. No, kako su se političke okolnosti mijenjale, promijenio je i svoje javne poruke.

- Ne da ću ostati u Hrvatskoj, nego ću u svom Tribunu, s puškom u ruci, braniti i Tribun, i Šibenik, i Hrvatsku, prenio je Mikuličin riječi koje mu je Mišo izgovorio za tadašnju Nedjeljnu Dalmaciju.

Tijekom Domovinskog rata Mišo je pjesmom pružao podršku hrvatskim braniteljima, a među njegovim izvedbama Mikuličin je posebno izdvojio onu posvećenu 113. šibenskoj brigadi te pjesmu "Grobovi nikad oprostiti neće".

Tragedija nakon koje više ništa nije bilo isto

Uz velike uspjehe, Mišin život obilježila je i tragedija koja ga je, prema Mikuličinim riječima, zauvijek promijenila. Smrt sina Edija početkom devedesetih ostavila je dubok trag na cijelu obitelj.

Mikuličin smatra da Mišo i njegova tadašnja supruga Anita nikada nisu istinski preboljeli taj gubitak. Prisjetio se njihova zajedničkog boravka u Stuttgartu, gdje je s Mišom i njegovom obitelji proveo vrijeme prije i nakon koncerta.

Umjesto uobičajenih razgovora, ostala mu je u sjećanju gotovo potpuna tišina.

- On, Anita i kćerka Ivana bili su svatko u svom filmu, gotovo nitko nije ama baš ništa govorio, prisjetio se.

U tom teškom životnom razdoblju posebno važnu ulogu imala je njegova kasnija životna partnerica Lidija, kojoj pripisuje veliku zaslugu za podršku koju je pjevaču pružila.

Prijateljstvo s Arsenom

Govoreći o Mišinu životu, Mikuličin se neizbježno prisjetio i njegova odnosa s Arsenom Dedićem. Dvojica velikih Šibenčana tijekom godina nisu uvijek bila suglasna, a njihove javne razmirice znale su privući pozornost.

Ipak, iza međusobnih zadirkivanja stajalo je iskreno poštovanje.

- Samo mi Šibenčani, koji smo usko surađivali s Vicom, Arsenom i Mišom, znamo da su oni jedan drugog voljeli, istaknuo je.

Njihov odnos možda najbolje oslikava priča o pjesmi "Djevojka iz moga kraja", koju je Arsen napisao za Mišu. Međutim, Mišo ju je odbio otpjevati zbog riječi oskoruša. Smatrao je da publika izvan Dalmacije neće razumjeti njezino značenje.

- Nitko ne zna u Skoplju, u Ljubljani, u Kragujevcu što je to oskoruša, ja pjevam za ljude iz sve bivše države, govorio bi.

Arsen nije želio mijenjati tekst, a "onda je posegao za jednom zločestom izjavom, ali opet u svrhu zafrkancije", prepričava Mikuličin Arsenove riječi: 

- Mišina karizma je velika, nije nimalo okaljana talentom.

No odgovor koji je Arsen dobio od vlastite majke Jerke, Mikuličinu se urezalo u pamćenje.

- Dragi moj sinko, meni se puno sviđa, Arsene, što si ti uspio, ali meni je draže kako pjeva Mišo, prenio je Mikuličin.

Ipak, prijateljstvo je nadživjelo nesuglasice, a njih dvojica poslije su zajedno snimila pjesmu "Mi smo lišće s iste grane".