Jubilarna Šokačka rapsodija u rasprodanom Lisinskom

Sinoć je Zagreb ponovno odzvanjao zvucima tambure. Na jubilarnom 10. koncertu Šokačke rapsodije u rasprodanoj dvorani Vatroslava Lisinskog publika je uživala u slavonskim, šokačkim pjesmama, ali i u međimurskim, dalmatinskim skladbama, te nezaboravnim rock standardima. 

Orkestar čine glazbenici iz Subotice, Srijemske Mitrovice, Županje, Osijeka, Đakova, Semeljaca, Požege, Slavonskog Broda, Vrbovca, Varaždina. Dokazali su da se na tom instrumentu mogu izvesti svi žanrovi, a ne samo predstaviti baština.

Koncert u Lisinskom zabilježila je ekipa Vijesti iz kulture:

Uz tamburicu se pjeva, pleše, zabavlja, ali i plače... Tamburica se katkad samo sluša s divljenjem, a njezin zvuk uvijek, nepogrešivo dira u srce.

- Tambura ne treba biti u svijesti ljudi samo glazbalo kojima se svira po svatovima po gostionama i tako dalje, nego da ima takve mogućnosti da može izvoditi i najsloženije koncertne stvari, istaknuo je predsjednik Udruge Šokačka rapsodija Martin Vuković.

Projekt "Šokačka rapsodija" pokrenut je 2006. u sklopu Društva "Šokadija - Zagreb", kada se prvi put na cjelovečernjem koncertu okupio tamburaški orkestar s više od 100 glazbenika. 

- To je najveći tamburaški orkestar koji uopće svira, sastavljen je od djevojaka, mladića, od ozbiljnih ljudi od učenika, od poljoprivrednika, od sveučilišnih profesora iz tridesetak mjesta Hrvatske, dodaje Vuković.

Koncerti Šokačke rapsodije uvijek su poseban doživljaj, stoga nije čudno što je sinoćnji koncert u Dvorani Vatroslava Lisinskog bio rasprodan u samo nekoliko dana. Atmosfera je ponijela i već iskusne glazbenike, ali i srednjoškolce koji svoj glazbeni put s tamburicom tek počinju.

- Ako pjevamo te naše slavonske pjesme onda kad cijeli orkestar pjeva i taj zvuk koji se stvori - to je zaista poseban osjećaj. S druge strane, orkestralna tamburaška literatura je opet nekakva druga strana medalje koja također dosta emotivno djeluje, napominje dirigent Marko Sesar.

Izvođačica Mihaela Suk stigla je s Brača, a u tamburaškoj glazbi je od malih nogu:

- Pola obitelji mi svira tako da sam eto krenula tim putem, jako mi je darago što sam ovdje, kaže Mihaela.

Prva bisernica Šokačke rapsodije Slav Dražić ističe da "bude tu i suza":

- I knedla u grlu i svega jer rijetko se ovakav orkestar viđa. Svi mi sviramo u nekim manjim orkestrima i bendovima, ali ovo je nešto posebno, taj zvuk kada 130, 120 tamburaša zasvira, morate se naježiti, zaključuje Slav.

Uz Amiru Medunjanin zasvirali su sevdah, uz Mirka Švendu Žigu međimurske narodne pjesme, a Dino Jelusić podsjetio je na legendarne rock skladbe. Šokačka je rapsodija u Dvorani Lisinski još jednom pokazala što sve može moćan tamburaški orkestar.