Kožarić: Stvorit ću, novi svijet, nova brda, nove gradove

Do 10. siječnja u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu postavljena je izložba koja je slučajno postala prva posvećena Kožariću nakon njegove smrti.

Nastala je prigodom popisivanja Kožarićeva ‘arhiva’ - knjiga, računa, rokovnika i brojnih papira - što se iz suhoparnog procesa pretvorilo u punokrvno istraživanje.

'Pravi umjetnik je dijete, koje mnogo znade.’ – Kožarićev umjetnički credo prepoznatljiv je čak i u ovoj kratkoj bilješci, koju je zapisao kao tridesetogodišnjak.

U njegovim se brojnim zapisima, često praćenim crtežima, briše granica između arhivskog predmeta i umjetničkog rada. A od ‘rezanja Sljemena’ do usputnih papirića, uvijek je prisutan karakterističan Kožarićev humor.

- Pariški zapisi su jako zabavni. U njima piše da ljudi misle krivuljasto jer imaju okrugle glave, a žive u četverouglatim prostorima, i tako neke male stvari koje zamjećuje po ulici, poput toga da je nekoj curi negdje svezao cipelu, kaže kustos izložbe Josip Klaić.

A baš je te male, životne radosti Kožarić uvijek znao prepoznati i prepisati ih u umjetnost, u kojoj je ideja bila ispred forme. Najbrojnije su bilješke u arhivi iz 1940-ih i 1950-ih godina, vremena njegove mladosti.

- Tijekom cijelog tog perioda on prolazi te egzistencijalne dvojbe, pitanja, koje su karakteristične za mladog umjetnika - o nekim temeljnim egzistencijalnim pitanjima - o životu i smrti, o prirodi i umjetnosti, ističe Klaić.

Kustosica Atelijera Kožarić u MSU-u Radmila Iva Janković dodaje da se zapravo potvrđuje jedna divna kasnija Kožarićeva misao: Ta misao je da čovjek uvijek traži onog čovjeka otprije, traži korijene, prisjetila se Janković.

Kožarić je umjetnik koji je rušio hijerarhije i djelovao izvan svih kategorija i ograničenja - medijskih, tematskih i stilskih, a pamtit ćemo ga, prije svega, po iznimnoj vještini da od naizgled efemernih, jednostavnih pojava stvara cijele svjetove.