Miki Manojlović: Kazalište je vječno, starije od svake politike

Uvijek je igrao glavne uloge i snimao s najboljim režiserima. Svoj je obol dao nekima od najboljih filmova svih vremena na ovim prostorima, a i danas je njegovo ime jamstvo za filmski hit. Gost emisije U svom filmu bio je glumačka legenda Miki Manojlović.

Iza njega je impresivna karijera, u kojoj je igrao u stotinama filmova, nekima od najboljih filmova svih vremena na ovim prostorima uz koje su stasale generacije.

Govorio je o premijeri svog posljednjeg filma "Stric" i objasnio kako to da je dao povjerenje debitantima.

- Uvijek vam je zanimljivije raditi s debitantima nego s osrednjima. Jer se s debitantima se nikad ne zna što će biti, rekao je.

- Za mene gluma nije ponašanje i nije traženje nekakvog imaginarnog lika okolo, imati nekakve uzore po kojima gradite lik, već negdje kopam po sebi i pokušavam da to budem, a ne da igram, ističe.

- Kad uđete duboko u te procese, uplašite sami sebe, pronađete polja za koja niste znali da postoje, a ta polja su dosta tamna, opsesivna i nakon što to pronađete u sebi teško se čistite od toga, ako se ikad i očistite, kaže.

Govorio je svom iskustvu i utjecaju koje je poznavanje glumaca i glume iz 19., 20., a sad i 21. stoljeća, imalo na njega.

- Kazalište je vječno, starije od svake politike. I može biti vrlo ozbiljna duhovna disciplina, kazao je.

-  Mene su čuvali još u kolicima kao bebu, u garderobama. Kakvih sam se ja sve sudbina nagledao, van scene, van kamere. I to mi je odredilo put. Nisam to mogao izbjeći. Utjecaj svih tih ljudi na mene bio je snažan, kazao je. 

Naveo je neke razloge zbog kojih je serija "Grlom u jagode" ostala dugovječna.

- To je vrijeme kad je televizija za urednike igranog programa imala ljude koji su shvatili da je mladost sadašnjost, a ne budućnost daleka. Mladim režiserima davali su ozbiljne zadatke koje su oni izvrsno ispunjavali. Bila je to generacija urednika koje nije opterećivao politički program, informativni program - koji je glavni program svake nacionalne televizije, rekao je.

- To su napravili scenaristi Srđan Karanović i Rajko Grlić koji su tek izašli iz škole, tek završili prašku akademiju. Taj scenarij obuhvaćao je neku blisku prošlost. Taj sadržaj i forma su bili jedno. Tu je tajna tog idealnog spoja, naglasio je.

- Zlatno doba jugoslavenskog filma počinje s Crnim talasom, koji je bio zabranjen. To je jedno od zlatnih doba, na koji se naslonila školovana ekipa praške škole, rekao je.

Govorio je o svojim osjećajima prema filmu "Samo jednom se ljubi", kao i zanimljivostima oko filma Otac na službenom putu, o svom radu s Emirom Kusturicom za kojeg je rekao da su snimali "tisuće kilometara filmske trake zajedno jer su se iznenađivali stalno", o svojoj vezi s Francuskom, demokraciji, osjećajima prema Zagrebu  te gdje pronalazi motivaciju.