U gotovo 4 stoljeća, koliko je prošlo od premijere Molièreova "Don Juana", predstava je diljem svijeta prikazana nebrojeno puta. A večeras se premijerno, prvi put u povijesti, izvodi u zagrebačkom HNK. I to u godini kada Europa obilježava 400. obljetnicu rođenja tog francuskog komediografa.
Postapokaliptična atmosfera puna dima na pozornici naše nacionalne kuće skriva klasičnog Molièreova Don Juana - karizmatičnog zavodnika koji je svoju slobodu spreman skupo platiti.
- Zapravo, uvijek je to veliki izazov kad čovjek mora jedno klasično djelo postaviti sa zadatkom i idejom da ona komunicira s publikom danas, a pritom, s velikim poštovanjem prema Molieru, prema njegovom vremenu prema svemu onome što znači Don Juan, naglašava Dejan Projkovski, redatelj.
- Ja moram reći da sam iznimno sretna da se upravo jedan dobar spoj dogodio. Našeg izuzetnog dramskog ansambla koji je oduševljen s redateljem i njegovim načinom rada i obrnuto, rekla je Iva Hraste Sočo, intendantica HNK Zagreb.
Najpametniji i najsloženiji lik u predstavi je sluga, možda i zato što je Molière tu ulogu namijenio sebi.
- Sam lik je donekle izvučen iz komedije del arte, iz Harlekina, dakle to je kao kod nas recimo Pomet ili tako nešto. Dakle, on predstavlja narod, glas naroda, jer uvijek se nekako narod doživljavao kao pametan, govori Dušan Bućan, "Sganarelle", Don Juanov sluga.
Buntovni plemić Don Juan svoju slobodu izbora, punu izazova i slomljenih srca, cijeni iznad svega.
- Možemo ljudima ostaviti na upit što to je i što to nije, i zato sam ja ulogu počeo raditi nekako iz tog zadnjeg monologa koji govori o licemjerju, koji je vrlo, vrlo bitan, koji i dan danas stoji. To je monolog koji zapravo ispada kao da je napisan u ovom vremenu više nego ikad, naglašava Igor Kovač, "Don Juan".
Omot je malo drugačiji, no svijet se tijekom stoljeća zapravo i nije mnogo promijenio, kalupi društvenih i moralnih okvira vrlo su slični, pa i danas Molièreov Don Juan može poslužiti kao ogledalo - a susret sa samim sobom sve je samo ne bezbolan.