Na festivalu Vrisak gostovao Boris Akunjin

Ruski pisac i disident Boris Akunjin predstavio je svoja prva dva romana iz serijala o monahinji Pelagiji objavljena na hrvatskom jeziku, u sklopu riječkog sajma knjiga i festivala autora Vrisak.

Programski direktor festivala Vrisak Drago Glamuzina u uvodu je istaknuo da je Boris Akunjin, središnji gost ovogodišnjeg festivala, veliki ruski pisac s velikim opusom. Akunjin je vrhunski intelektualac, prevoditelj s engleskog i japanskog jezika. No, on je i žestoki kritičar aktualnog režima u Rusiji, te je stavljen na listu terorista, odnosno državnih neprijatelja, rekao je Glamuzina.

Boris Akunjin je naveo da je Rusiju napustio 2014. ustvrdivši da je tužno da ruski autor mora otići iz svoje zemlje i daleko od čitatelja. Izbor je bio težak, no morao sam tako odlučiti jer je Putinova Rusija s otvaranjem rata u Ukrajini jasno pokazala da ide prema diktaturi, u kojoj ne može biti slobode riječi.

- hvatio sam da, ako ostanem, moram pristati da zašutim, a to i nije pravi izbor za pisca. Ne smiješ biti ograničen, moraš biti slobodan, a pisanje je moj način života, istaknuo je Akunjin.

Upitan o korištenju više književnih pseudonima tijekom karijere, Akunjin je odgovorio da je najveća opasnost za pisca da postane žrtva vlastitog klišeja i rutine.

- Morate se mijenjati, a ja sam u traženju metoda pronašao put s mijenjanjem pseudonima. Poželio sam pisati na drugačiji način, a čitatelji ne žele da se mijenjam, pa sam pokretao nove projekte s drugim imenima. U jednom slučaju sam u tajnosti pisao pod drugim pseudonimom, za što je znao samo izdavač, koji se obvezao na tajnost ugovorom, rekao je Akunjin.

Boris Akunjin je rekao da se žanrovskom književnošću, odnosno krimi-romanima počeo baviti jer je želio pisati knjige u kojima bi i sam uživao kao čitatelj.

- Umberto Eco je pokazao da žanrovski roman može biti vrijedna književnost, a ja sam želio pisati romane koje će čitatelj poželjeti pročitati još jednom ili nekoliko puta, kako bi otkrio nove slojeve, naveo je.

Istaknuo je da je niz romana o Erastu Fandorinu i trilogiju o monahinji Pelagiji smjestio u 19. stoljeće jer smatra da je tada Rusija svijetu, posebno na području književnosti, dala najviše.

- Fandorin je urbani lik, a Pelagija je u ruskoj provinciji, te je sasvim drugi tip od njega. On je akcijski junak kojeg stalno prati sreća, a Pelagija je vrlo učinkovita, otkriva slučajeve srcem i intuicijom te naravnim intelektom. Vrlo je volim i razumijem je, rekao je.

Akunjin je dodao i da nije vjernik i ne voli rusku crkvu kakva je danas, te da je u svom djelu idealizirao pravoslavlje, kreirao crkvu kakvu bi želio da stvarne bude.