Na Vrisku predstavljeni romani Ante Tomića i Nikole Strašeka

 Posljednjeg dana 18. riječkog sajam knjiga i festivala autora Vrisak, u subotu su predstavljeni romani "Nada" Ante Tomića i "Heroin, kruh i rudnici sumpora" Nikole Strašeka.

Ante Tomić je naveo da je roman "Nada" napisao nakon stanke u stvaralaštvu, i to zbog gubitka samopouzdanja u tom razdoblju.

- Počeo sam pisati više djela, ali mi se nije svidjelo što bih napisao. Nisam bio sretan s tim što pišem, rekao je.

 Istaknuo je da je Nada trebala biti priča s 20-30 stranica, no ponovno je osjetio radost gradnje priče i kreiranja šašavih likova, kako je rekao, pa je Nada na kraju postala kraći roman.

- Kad pišem roman, nemam jasnu ideju kuda će ići, ali imam jasan cilj koji želim postići. Važnije od same priče mi je ton od prve rečenice i emocija, dodao je.

- U slučaju Nade trudio se da bude brza, sva u radnji, bez viška i nepotrebnih opisa, rekao je Tomić.

Upitan o različitim pristupima pisanju kolumni i romana, Tomić je naveo da su njegove kolumne često bijesne i zločeste, u kojima se "iživljava na nekim nesretnicima".

- Ponekad se zasramim sebe, zašto se bavim time. No, svuda je mnogo zloće, posebno u društvenim mrežama, a ja sam se u pisanju romana želio odmaknuti od zloće, pakosti i nepomirljivosti, naveo je.

Ustvrdio je da je Nada tekst, koji je uz to što je ljubavni roman, i politički.

- Želio sam se odmaknuti od sebe kakav sam u novinama, otrovan i bezobrazan i da nađem u sebi neku dobrotu. U ovom romanu sam pisao o ljudima koji mi nisu simpatični, ali sam pokušao stvari vidjeti iz njihove strane, naći njihove motive, kazao je.

Nikola Strašek je u autofikcionalnom romanu "Heroin, kruh i rudnici sumpora" opisao svoj životni put od ovisništva, boravka u komuni do rada u skladištima voća i povrća.

U stankama rada i tijekom vožnje tramvajem na posao ili s posla počeo je pisati poeziju, a za nju je 2023. dobio nagradu Post scriptum za književnost na društvenim mrežama.

Te pjesme čine njegovu prvu zbirku poezije "Leptirići u trbuhu, glave na kolcima".

Nakon godina ovisništva o heroinu, odlazi u komunu, gdje ostaje pola godine. Roman "Heroin, kruh i rudnici sumpora" počeo je pisati 2021. godine s odlukom da bude najnemilosrdniji prema sebi.

Svojoj, sad 18-godišnjoj kćeri opisao je svoj ovisnički put te mu je i otac dao odobrenje da piše. U romanu to više nisam ja, kao što se više ne može znati ni jesu li drugi likovi stvarni ili ne, rekao je Strašek.

- Potrudio sam se sve čega se sjećam iznijeti, nisam se bavio drugima, nego sobom, dodao je.

Istaknuo je i da ga je ovisništvo pretvorilo u emocionalnog invalida, te tijekom tog razdoblja nije osjećao ništa. No, tijekom skidanja su mi se vratile emocije.

- Često sam plakao, veselio se i plesao, što nisam nikad ranije činio, naveo je Strašek.