Najveća restauracija Michelangelove freske u Sikstinskoj kapeli u više od 30 godina

Slavna Michelangelova freska, njegov Posljednji sud koji je izradio u Sikstinskoj kapeli prolazi kroz najopsežnije restauratorske zahvate u posljednjih više od trideset godina, a svrha restauracije je ukloniti svijetle naslage koje su nastale zbog visoke razine vlažnosti i povećane razine ugljičnog dioksida, što je izravno povezano s boravkom desetaka tisuća posjetitelja dnevno u poznatoj kapeli.

Naslage su rezultat nakupljanja kalcijeva laktata, a posljedica su visoke vlažnosti i povećane razine ugljičnog dioksida, premda se pojednostavljeno pripisuju samo "znoju" posjetitelja. Ipak, riječ je o složenijem procesu taloženja soli (eflorescencije) zbog kondenzacije vlage koju izdišu i isparavaju turisti. 

Restauracija će omogućiti da se ukloni bjelkasti sloj koji prigušuje kontraste boja.

Važno je to da će posjetitelji i dalje za vrijeme restauracije moći ući u Sikstinsku kapelu i razgledati je, no freska će biti skrivena iza velike skele, a prekrivat će je gotovo 14 metara visoka reprodukcija ovoga remek-djela.

- Čišćenjem će se ukloniti tanak, golim okom nevidljiv film i vratit će se pun sjaj Michelangelovim originalnim bojama, kaže se priopćenju Vatikana.

Ravnateljica Vatikanskih muzeja, Barbara Jatta, opisala je uklanjanje sloja s "uklanjanjem očne katarakte" dok je obilazila mjesto s novinarima. Završetak restauracije predviđen je prije Uskrsa. Restauratori će tapkati fresku kistovima, koristeći pritom deioniziranu vodu kroz dvostruki sloj japanskog papira kako bi se ona uspješno uklonila.

- Zbog klimatskih promjena i povećanja temperature i vlage znojenje se posljednjih godina povećalo, a znojenjem organizam proizvodi mliječnu kiselinu, koja se pretvara u kalcijev laktat, objasnio je novinarima Fabio Morresi, voditelj znanstvenih istraživanja u Vatikanskim muzejima.

- Voda omogućuje potpuno otapanje naslaga i stranih tvari, otkrivajući tako izvorni sloj boje, kazao je glavni restaurator u Vatikanu Paolo Violini.

Sikstinska kapela podvrgnuta je segmentnoj restauraciji u sklopu velike obnove koja je započela 2010. godine. Restauratori obično rade navečer tijekom siječnja i veljače svake godine da bi kapela mogla ostati otvorena za posjetitelje. Trenutačni projekt financiraju američki donatori.