Neupućeni bi mogli pomisliti da se naslov Krivotvoritelji novca odnosi na neku crnu knjigu Porezne uprave, no riječ je o romanu nobelovca Andréa Gidea, koji je sada objavljen u novom prijevodu Dragutina Dumančića.
Neupućeni čitatelji u francusku književnost mogli bi pomisliti da se naslov knjige Krivotvoritelji novca odnosi na neku crnu knjigu naše Porezne uprave ili Ministarstva financija. Tek malobrojni će znati da je riječ o romanu Andréa Gidea, možda najznačajnijeg francuskog pisca između dva svjetska rata, koji je sada u novom prijevodu Dragutina Dumančića, objavila njegova nakladnička kuća Ceres.
Malo je pisaca u novijoj europskoj književnosti koji su izazvali toliko kontroverznih ocjena kao Gide.
Napadali su ga konformisti, ljevičari, desničari, crkva, napisao je davno naš pisac
Saša Vereš. A kritika je njegove Krivotvoritelje novca dočekala ledenom hladnoćom i proglasila ih velikim promašenim romanom. Prevevši danas njegovih čak 400 stranica na hrvatski, Dragutin Dumančić očito ne dijeli mišljenje francuskih kritičara otprije gotovo jednog stoljeća.
Dragutin Dumančić stigao je u
Zagreb sa svog idiličnog imanja u
Gornjoj Jelenskoj u
Moslavini da nam pokaže na čemu je radio posljednjih deset godina. Prijevod romana Krivotvoritelji novca francuskog nobelovca Andréa Gidea bio je zahtjevan zalogaj i svakodnevni izazov za 81- godišnjeg nakladnika, pisca, prevoditelja i diplomiranog agronoma.
Namučio me Gideov stil, razbarušena struktura romana, bezbroj likova, priznaje Dumančić čija je želja bila da čitatelji njegovim prijevodom ponovno otkriju tog pisca.
Bio je jako čitan u Francuskoj. Gide je predvidio da će njegova popularnost opasti 1980-90 tih godina. Pogodio je, ali ga se još uvijek lijepo prevodi, kaže Dragutin Dumančić.
André Gide izazivao je svoje čitatelje.
Šteta za lijene, ja želim one druge, odavna je napisao. Te druge, koji nisu površni i imaju strpljenja za avanturu čitanja sve je teže naći. Dumančić je odavno jedan od njih, a i danas pamti prvi susret s francuskim nobelovcem.
Mislim da sam bio u 5. razredu gimnazije kad sam došao u knjižnicu. Na pultu sam našao njegovu knjigu Imoralist. Bila je veličanstvena, bio sam uznesen, prisjeća se Dumančić.
Nakon toga, pročitao je gotovo sve Gideove knjige, da bi kasnije objavio i njegove
Močvare, djelo koje je zavolio na prvoj godini studija. Proučavao je i Gideovu zanimljivu biografiju: književni inovator, bio je u platonskom braku s rođakinjom, uvjereni komunist, razočaran svojim boravkom u
Sovjetskom Savezu, putnik po
Africi gdje osvještava svoju homoseksualnost…
Najinteresantnije je da se nakon prilično dugog boravka u SSSR-u odlučio povući iz aktualne političke partije, no dugo je bio simpatizer partije Francuske, ističe Dumančić kojega nakon Krivotvoritelja novca na radnom stolu već čeka novi zadatak: engleski romantični pjesnik
Rupert Brooke i njegovi stihovi koje valja prevesti.
Pogledajte reportažu iz emisije
Pola ure kulture, koju emitiramo srijedom na
HRT1, a pratiti je možete i na
usluzi HRTi.