Predstavljena knjiga Biserke Baretić "Crtački dnevnik"

Knjiga hrvatske slikarice Biserke Baretić "Crtački dnevnik" predstavljena je u četvrtak u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu.

Voditelj Kabineta grafike HAZU Igor Fisković istaknuo je kako se zna iz povijesti da su crteži bili osnova i ključ izražavanja svakovrsnih likovnih poetika koje su specifičnim tehnikama zabilježile najistančanije zamisli pojedinaca i njihov doživljaj.

Ocijenio je kako su to svojstva i radova okupljenih u knjizi "Crtački dnevnik", koja je izraz iznimno plodnog i ustrajnog stvaranja, stimulansa i opsesija iz kojih su potekle ove studije.

Po riječima akademkinje Sibile Petlevski, najraniji crteži i slike Biserke Baretić naizgled pripadaju nadrealnoj poetici. Takvima su i okarakterizirani i kritički visoko vrjednovani, rekla je i dodala kako iz današnje perspektive ni tu nije bila riječ o bilježenju rezultata pomaka u snolikoj percepciji.

Smatra kako je umjetnica već tada stavila naglasak na crtanje kao na spoznajno-perceptivnu alatku koja izražava unutarnja stanja.

Ocijenila je kako se rugobna ljepota takvih demijurških utjelovljenja ne ostvaruje u sferi nadrealnoga, nego u sferi frojdovski jezgrovitog, koje u psihoanalitičkoj teoriji opisuje osjećaj kad nešto potisnuto ili skriveno, a zapravo poznato i domaće, izroni na površinu i ostavi dojam stranog pa se i doživi krajnje uznemirujućim.

Urednica knjige Vesna Kedmenec Križić je naglasila kako je slikarica Biserka Baretić imala snagu privlačenja onih koji su dolazili u dodir s njezinom umjetnošću.

Njezina su djela, smatra, nosila vitalnost i aktualnost nadilazeći prostor i vrijeme u kojima je nastajala pa vitalnost izričaja i danas intrigira, zadivljuje i nadahnjuje.

Urednica je napomenula i kako je "Crtački dnevnik" Biserke Baretić četvrto izdanje u ediciji Crtačkih dnevnika hrvatskih umjetnika Kabineta grafike HAZU.

Dubok trag u hrvatskoj umjetnosti druge polovice 20. stoljeća

Biserka Baretić rođena je 1933. u Zagrebu. Pohađala je Školu primijenjene umjetnosti i studirala slikarstvo na Likovnoj akademiji u Zagrebu, a tijekom 1960. i 1961. bila je suradnica Majstorske radionice Krste Hegedušića.

Prvi put izlaže na skupnoj izložbi Rovinjske grupe u Rovinju 1955., a prvu samostalnu izložbu održala je 1958. godine u Zagrebu.

Od tada do danas predstavila je svoje radove na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i u svijetu te je dobitnica više nagrada među kojima je i Nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo.

U ranijim ostvarenjima 1950-ih godina prošloga stoljeća posvećena je nadrealnoj poetici i figurativnom izrazu dok se početkom 1960-ih njezin izričaj približava apstrakciji.

U mediju crteža stvorila je poseban likovni univerzum. Nadahnuta crtačica velike energije kreirala je brojne prizore izvanvremenskog karaktera i sugestivne atmosfere.

Snažnim crtačkim rukopisom i autonomnom gestom, u kojem figurativne i narativne sadržaje često reduktivnih opisa uranja u intimna promišljanja osobnih emotivnih svjetova, ostavila je dubok trag u hrvatskoj umjetnosti druge polovice 20. stoljeća.