Predstavljeno posljednje djelo Bekima Serjanovića, roman "Chinook"

Autofikcijski roman "Chinook" pisca Bekima Serjanovića posthumno je objavljen te je predstavljen u povodu pete godišnjice smrti predstavljen. Prilikom predstavljanja istaknuto je kako se radi o romanu kojim se zatvara opus jednog od najvećih postjugoslavenskih pisaca.

Urednik Drago Glamuzina objasnio je kako se radi o posljednjem romanu i posljednjem što je Bekim Serjanović napisao te kako su se u VBZ-u dvoumili hoće li uopće objaviti roman.

Istaknuo je i kako se radi o hrvatskom prijevodu jer je Serjanović htio napisati svoj roman na norveškom jeziku, jeziku zemlje u kojoj je u svom nomadskom životu proveo najviše vremena.

Nakon što je otkriveno da je ostavio iza sebe oko 100 stranica svog romana, urednik Glamuzina poslao ga je na prijevod prevoditelju Miši Grundleru.

Grundler, pak, govori kako je ovaj nedovršeni roman poseban po mnogo toga, a takav je bio i postupak prevođenja.

- U ranoj verziji romana bili su i komentari njegove partnerice Randi koja je izvorna govornica norveškog te koja mu je na mnogo mjesta napisala "Takva fraza ne postoji u norveškom, no toliko dobro funkcionira da možeš ostaviti", istaknuo je.

Glamuzina ističe kako mu je i kao uredniku bio posao izazovan zato što je autor neke stvari koje su Hrvatima poznate dodatno objašnjavao kako bi njegova norveška publika shvatila.

- Bilo je zanimljivo vidjeti kako Bekim objašnjava Norvežanima naše komplicirane odnose. Iako su mediji imali informaciju da je Bekim ostavio iza sebe roman i da se zove "Chinook", mi ga nismo odmah objavili, objašnjava Glamuzina.

Dodaje kako nisu htjeli žuriti, iz nekoliko razloga:

- Činilo se da je sve svježe, sve nas je pogodila njegova smrt, a na brzinu objavljivati nešto što je nezavršeno činilo se kao iskorištavanje jednog tužnog trenutka. Uz to, roman nije bio završen i trebalo je nekako smisliti kako ga plasirati i obraditi, a nije bila dovršena ni ostavinska rasprava. Nakon 5 godina odlučili smo objaviti tekst povodom pete obljetnice njegove smrti, a ono što mi je bilo zanimljivo jest što je cijelo to vrijeme Bekim bio živ pisac - njegove knjige se čitaju, o njemu se piše, a njega se uvrštava u antologije, naglašava Glamuzina.

Književna kritičarka Jagna Pogačnik istaknula je kako je Serjanović jedan od najvažnijih postjugoslavenskih pisaca, a ponajviše zbog tema koje privlače i širi čitateljski krug, ali i književne kritičare.

- Knjiga, koliko god to bilo tužno, stavlja točku na njegov opus koji je bio kao slagalica koja se uklapa u ono što je prije pisao, ali i nudi nešto novo, dodala je Pogačnik.

Književni kritičar Pablo Srdanović ističe kako je velika odgovornost i zadatak napisati pogovor cijelom opusu kojeg uspoređuje sa stripovskim serijalom.

Srdanović tvrdi kako je ovo najstripovskiji Serjanovićev roman te kako se ovime on oprašta od svog lika, a priča se zatvara.