Roman "Perzijanke" Sanam Mahloudji predstavljen na Festivalu svjetske književnosti

Američka autorica rođena u Teheranu Sanam Mahloudji predstavila je na Festivalu svjetske književnosti u ponedjeljak svoj debitantski roman "Perzijanke", o pet iranskih žena iz tri generacije koje žive između tradicije i slobode, Irana i Amerike.

Roman "Perzijanke", objavljen u izdanju Frakture i prijevodu Ivane Šojat, prati životne priče pet žena iz triju generacija jedne obitelji. U jeku Islamske revolucije Elizabeth i Niaz ostaju u Teheranu, dok ostale članice obitelji odlaze u Ameriku, strahujući od nasilnih nereda. Njihova nada da će se jednoga dana vratiti u domovinu nikada se nije ostvarila.

Ovaj debitantski roman tako donosi priču o obitelji razdvojenoj između dviju zemalja. Zahvaljujući bogatstvu koje je stekao njihov predak, članovi obitelji u Americi ne oskudijevaju, ali se osjećaju poput autsajdera. Obiteljsko prezime ne donosi im priznanje u društvu, dok im je novac istodobno blagoslov i breme osobito kada se otkrije da njihov slavni predak ima i mračnu stranu, navela je moderatorica Ivana Bodrožić.

Američka autorica Sanam Mahloudji rođena je u Teheranu, a danas živi u Londonu. Na pitanje koliko u romanu ima autobiografskih elemenata odgovorila je da su likovi izmišljeni, ali da je u njih utkala vlastite osjećaje i iskustva života između iranske i američke kulture.

Fikciju je počela pisati 2010. godine, isprva u formi kratkih priča, privučena slobodom stvaranja novih likova i svjetova. I "Perzijanke" su nastale iz kratke priče koju je napisala 2017. Bio je to prvi put da je stvorila iranske likove čije je podrijetlo važan dio priče, čime se počela intenzivnije suočavati s vlastitim korijenima. Budući da je odrasla u Sjedinjenim Američkim Državama, dugo je osjećala da je američki dio njezina identiteta glasniji, dok onaj iranski nije dovoljno osluškivala.

Pišući roman, otkrila je osjećaje povezane sa svojim podrijetlom za koje dotad nije ni znala da ih želi izraziti. Iako se knjiga bavi ozbiljnim temama, prožela ju je humorom i satirom, koji su joj omogućili potreban odmak. Smještanjem radnje u Iran i Ameriku željela je istražiti što ostaje od iranskog identiteta kada osoba odraste daleko od zemlje svojeg podrijetla.

Pisanje joj je pomoglo i da razvije više razumijevanja za članove svoje obitelji koji su desetljećima živjeli uvjereni da će se jednoga dana vratiti u Iran. Zemlju su napustili očekujući da će se političke prilike smiriti i život vratiti u normalu, zbog čega mnogi od njih nikada nisu doista nastavili dalje, nego su ostali zarobljeni u prošlosti.

Tako je shvatila i zašto su toliku važnost pridavali predmetima poput nakita. Oni nisu predstavljali samo materijalnu vrijednost, nego obiteljsku povijest, izgubljeni dom i rijetku opipljivu vezu sa životom koji su ostavili za sobom.

Govoreći o ženama u središtu romana, Mahloudji je istaknula da je odrasla okružena snažnim i otvorenim Irankama pa joj je bilo prirodno da upravo one budu najglasniji i najupečatljiviji likovi. Na pitanje u kojoj se od pet glavnih junakinja najviše prepoznaje odgovorila je da se dio nje nalazi u svakoj od njih.

Važno mjesto u romanu zauzimaju i tajne koje žene iz obitelji skrivaju jedna od druge. Autorica je objasnila da taj motiv vjerojatno proizlazi iz njezina odrastanja u obitelji u kojoj se malo toga otvoreno govorilo. Iako je obitelj u romanu izmišljena, u njezinu je priču unijela i poneke fragmente iz života vlastite obitelji.