Samoborski "koruzni kruh" dobio status nematerijalnog kulturnog dobra

Umijeće pripreme kukuruznog kruha i dalje je živa tradicija u selima u okolici Samobora. Priprema se naraštajima prenosila u obitelji, a receptura se nije mijenjala. Samoborski "koruzni kruh", kako ga ondje nazivaju, dobio je status nematerijalnog kulturnog dobra i upisan je u Registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Prije se pekao diljem kontinentalne Hrvatske, no jedino se u okolici Samobora pečenje kukuruznog kruha održalo kao tradicijsko zanimanje malog broja žena krušarica - kruh se ovdje i dalje peče po starinski.

- Krenuli smo prije dvije i pol godine u zaštitu kruha, jasno tu je bilo velikog posla, kemijske analize, svašta nešto se moralo i nakon dvije i pol godine smo dobili upisnik u kulturno nematerijalno dobro RH i mi smo na to zaista jako ponosne, objašnjava Marija Lindić, predsjednica Udruge Etno fletno Hrastina Samoborska.

Zvijezda kukuruznog kruha je naravno dobro brašno, u njega se dodaje kvas, domaća mast, sol, malo raženog brašna i vruća voda kako bi se brašno poparilo. 

- Izgleda vrlo jednostavno , ali vjerujte nije, jer morate jako paziti da bude onako rahli, da ne bude ni pretvrd ni premokar te paziti na vatru. Nije to baš tako jednostavno, on izgleda da nema puno sastojaka, ali se treba potruditi da on bude lijep i saftan, dodaje Lindić.

- Imamo i češnjovku, salamu, kremšnitu, rudarsku greblicu, bermet, imamo puno toga. Neka se ne ljute moji Samoborci, kruh je bio prije svega toga, kruh nam je bio doručak, ručak, večera, nastavlja Lindić.

Kruh se prodaje i na samoborskoj tržnici

Mnoge žene iz ovoga kraja i danas na zagrebačkim tržnicama prodaju tradicionalno pripremljen samoborski "koruzni kruh". U davna se vremena nije pekao jedan nego više njih. Takav kruh zadržava svježinu i do 7 dana, a i slatkasta je okusa.

-Stavimo ga u rol i on se ne smije dvadeset minuta do pola sata uopće pogledati. Znači u onoj temperaturi od nekakvih 250 stupnjeva, govori Lindić.

A zatim ostaje u pećnici još oko sat i pol, na otprilike 160 do 180 stupnjeva. U tome je dio tajne ovoga zlatnog kruha.

- Zadovoljne smo, sretne jer smo dobile zeleno svjetlo grada Samobora da možemo ići na EU zaštitu, zaključuje Lindić.

Tradiciju pečenja kruha, ali i ostalih starinskih jela toga kraja Marija se trudi prenositi na nove naraštaje tako što organizira brojne radionice koje su redovito popunjene.