Reakcije na prisvajanje hrvatske književnosti

21.01.2022.

07:00

Autor: Tamara Džebić Šaljan/Dnevnik/B.A./HRT

Priča o prisvajanju nije nova

Priča o prisvajanju nije nova

Foto: Dnevnik / HRT

I dalje pljušte reakcije na donošenje Zakona o kulturnom nasljeđu u Srbiji. Njime se najvažnije hrvatske pisce 16. i 17. stoljeća, koji su djelovali u Dubrovniku, kao što su Ivan Gundulić i Marin Držić, svrstava i u korpus srpske književnosti. No priča o prisvajanju nije nova, stara je nekoliko desetljeća.

Biblioteka "Deset vjekova srpske književnosti" projekt je poznat po tome da trajno i uvijek iznova u svoja izdanja uvrštava dubrovačke književne velikane. No donošenje zakona u kojem u 23. članku stoji da izdanja dubrovačke književnosti zaključno s 1867. pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi, čini se, kap je koja je prelila čašu.

- Mi u Matici hrvatskoj smo smatrali da to treba oštro osuditi jer je ovo prvi puta da službena politika srpska stane iza tako nečega što nema apsolutno nikakvo znanstveno utemeljenje, rekao je Miro Gavran, predsjednik Matice hrvatske.

- Ovaj proces negiranja hrvatskoga jezika i književnosti, iza svega, da se razumijemo, stoji čežnja, trajna težnja za hrvatskim prostorom, rekla je Slavica Stojan, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku. Njih ništa ne ometa, mi se onda uzrujamo, reagiramo i ne napravimo ništa, dodala je.

Obrazloženje srpskog ministarstva

Zatražili smo i dobili službeno obrazloženje srpskog ministarstva kulture i informiranja:


- Ministarstvo kulture i informiranja Republike Srbije poštuje i primjenjuje utvrđene norme koje je postavila srpska znanstvena zajednica. Definicija stare i rijetke knjižnične građe koja je navedena u članku 23. Zakona o kulturnom nasljeđu "izdanja dubrovačke književnosti, koja pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi, zaključno s 1867. godinom" definicija je utvrđena Zakonom o staroj i rijetkoj knjižničnoj građi koji je donesen 2011.


Ovako doneseno stajalište Ministarstva kulture potvrđuje znanstvenometodološku dosljednost, koju je srpska filološka škola ustanovila prije 150 godina, a traje i danas. U Srpskoj akademiji znanosti i umjetnosti, na beogradskom sveučilištu, u Matici srpskoj i drugim znanstvenim istitucijama utvrđeno je da je stara dubrovačka književnost jedinstvena pojava u južnih Slavena koja ima svoje posebnosti i veliko je zajedničko dobro. Na osnovi jezika na kojem je napisana može istodobno biti i srpska i hrvatska. To je pomirljiv pristup koji u dubrovačkoj književnosti traži ono što je zajedničko.


Jednako stajalište zastupali su poznati Dubrovčani, od Matije Bana i Baltazara Bogišića u 19. stoljeću do Milana Rešetara i Petra Kolendića u 20., a svi su bili članovi Srpske akademije znanosti i umjetnosti.


Definicija da izdanja dubrovačke književnosti "koja pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi, zaključno s 1867. godinom" čine dio i srpskog kulturnog nasljeđa ne znači da mi poričemo da je stara dubrovačka književnost i dio kulturnog nasljeđa Hrvata. Smatramo da se upravo na primjeru dvojnog nasljeđa, zajedničke jezične prošlosti i odnosa prema književnoj baštini najbolje prepoznaju europske vrijednosti i perspektive dubrosusjedskih odnosa, stoji u priopćenju srpskog ministarstva.

Ovo nije nikakvo ni filološko ni stručno pitanje, ovo je političko pitanje

Nina Obuljen Koržinek

Službeno stajalište hrvatskog Ministarstva kulture i medija posve je drukčije.


- Ovo nije nikakvo ni filološko ni stručno pitanje, ovo je političko pitanje. Mi smo iznijeli svoj stav. Unošenje takvih odredbi u zakon je potpuno neprihvatljivo i mi ćemo na to reagirati, rekla je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.


- Putem Ministarstva vanjskih poslova sve ono što nam stoji na raspolaganju, i nota Ministarstva vanjskih poslova, odnosno veleposlanstva, a onda i drugi instrumenti koji nam stoje na raspolaganju ukoliko ne bude razumijevanja sa srpske strane da je ovakvo ponašanje neprihvatljivo, dodala je.


Za neprihvatljivo srpsko ponašanje ugledni leksikograf i Dubrovčanin Vlaho Bogišić dijelom smatra odgovornima i nas, jer ne držimo dovoljno do sebe i svojeg identiteta.


- Naš problem nisu Srbi, u tom smislu, jer mi nismo svoji, naš identitet hrvatski nije u tome što bismo se razlikovali od Srba. Mi smo svoji po sebi, a to bi meni značilo po Dubrovniku, rekao je Bogišić.


- Ali, znate, u našim zakonima, počevši od Ustava, gdje Dubrovnika nema u preambuli, do otisnutih kovanica eura, gdje nema Dubrovnika, a ima štrukli - onda se moramo zapitati kako i zašto je tome tako, dodao je.


Problem je ovo koji traje gotovo 30 godina. I hrvatsko i srpsko stajalište nije se promijenilo, a komuniciralo se, očito, premalo. Struka je svoje rekla odavno i jednoglasno, sada poteze vuče politika.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!