Što čitati - "Jedina priča" ili "Suha palma"

Književna kritičarka Jagna Pogačnik redovito u emisiji Dobro jutro, Hrvatska preporučuje što čitati. Današnji naslovi su Jedina Priča i Suha palma.

Julian Barnes - Jedina priča, Opus Gradna

Julian Barnes suvremeni je engleski pisac. Za roman "Osjećaj kraja" 2011. dobio je nagradu The Man Booker Prize, dok su mu tri ranija romana "Flaubertova papiga", "Engleska, Engleska" i "Arthur i George" bili u najužem izboru za tu najprestižniju književnu nagradu na svijetu.

Barnes je proglašen vitezom, a potom časnikom i zapovjednikom francuskog Reda umjetnosti i književnosti (2004). Pisac je koji piše elegantno - neki kritičari upravo ovaj roman proglašavaju njegovim najboljim djelom.

Roman započinje jednog ljeta 60-ih godina prošlog stoljeća u mirnom predgrađu Londona, kada devetnaestogodišnji student Paul dolazi kući na praznike. Roman je ispripovijedan retrospektivno, pripovijeda ga sada već ostarjeli pripovjedač koji čitavoj epizodi daje dozu naknadne pameti i osjećaja krivnje.

Majka ga nagovara da se učlani u lokalni teniski klub i tamo upoznaje Susan, samosvjesnu i ironičnu ženu u dobi od četrdeset i osam godina. Ona je udana i ima dvije gotovo odrasle kćeri. Ubrzo Susan i Paul postaju ljubavnici. Nakon nekog vremena bježe od svih i unajmljuju kuću u Londonu. Paul ulazi u tu vezu iz osjećaja, ali i zato kako bi rušio konvencije i učinio nešto skandalozno što njegovi roditelji ne odobravaju.

Desetljećima poslije, Paul se prisjeća njihove veze i dolazi do zaključka kako "prva ljubav određuje naše živote". Ta je ljubav ona jedna priča koju treba ispripovijedati, ona je jedina bitna i vrijedna pripovijedanja - ljubav se ne može uhvatiti u definiciji, ali može u priči.

Osim što čitamo jednu iskrenu ljubavnu priču o dvoje ljudi koji prema konvencijama ne bi trebali biti zajedno, Barnes pruža briljantnu studiju o starenju, sjećanju i ljubavi koja je iznad svega. Širok raspon osjećaja - užitak, radost i na kraju očaj zbog toga što je ljubav neodrživa (Susan počinje piti, mijenja se, rastaju se i ponovo susreću na kraju njenog života).

Ono što je započelo kao uzbudljiva romantika prerasta u napor da spasi ženu koju voli od depresije i alkoholizma. Ta iskušenja dovode do spoznaje kako voljeti nekoga nužno ne mora voditi do sreće. Čitav je pripovjedačev život obilježen tom epizodom - nakon nje imao je veza, ali se nije vezao, nema djece.

Rade Jarak - Suha palma, VBZ

Novi roman Rade Jarka, pisca koji nas je tijekom godina iznenađivao raznoraznim žanrovima, od autobiografskog romana do trilera, od ljubavnog do romana poeme, nosi podnaslov ljubavni roman za odrasle. U središtu je "Suhe palme" ljubavna priča, neobična, nesretna i svojim početkom koji se zbiva šezdesetih godina prošlog stoljeća vezana uz autorov rodni Dubrovnik, da bi se potom rasprostrla po drugim kontinentima i vremenima te na koncu vratila tamo gdje je i započela.

Početak romana idilična je slika dvoje mladih, Marije i Uroša, koji skupa sa svojim prijateljima, uoči skorog vjenčanja, odlaze na kupanje na Lokrum. Bezbrižno mladalačko druženje završava šokom - Uroš nestaje i nitko ni nakon pomne potrage ne uspijeva utvrditi što se i zašto doista dogodilo. Marija odlučuje napustiti Grad i oca te otići u Pariz, te potom Buenos Aires.

Marija je centar na koji se fokusira prvi dio romana - njezine krize, razmišljanja o smrti, bijegovi, usamljenost i odnosi koje uspostavlja s drugim ljudima; fascinantna, gotovo nevjerojatna priča Alejandre Adam koju Marija susreće u Buenos Airesu te s njom proživljava godinu dana prijateljsko-ljubavne veze.

Priča se nastavlja iz druge vizure - pod drugim identitetom i imenom i Uroš je proživio avanture i boli, susreo živopisne likove, preplovio mora, ali kao i Marijin, i njegov je život do kraja obilježen trenutkom s Lokruma.

Čitatelj se pita koji je uzrok njegova uzmaka, jer očito nije nedostatak ljubavi, te za to dobiva vrlo jednostavan odgovor, kako ponekad iz straha preuzimamo pogrešne uloge.

Marija i Uroš će se još jednom susresti u istom okruženju, no happy enda neće biti.

Jarak je prošetao drugom polovicom prošlog stoljeća, društveno-povijesnim kontekstom, te uvjerljivo izmjestio likove i radnju u zanimljive prostore koji sa sobom donose drukčiju atmosferu.