17:08 / 30.12.2020.

Autor: Dobro jutro, Hrvatska/V.M./HRT

Što čitati? – o brizi za planet ili za naše društvo

-

-

Foto: - / -

Karolina Lisak Vidović, urednica naših dviju emisija posvećenih književnosti za kraj godine odabrala je dvije različite, a u suštini slične knjige – jedna je zabrinuta za stanje naše prirode, našeg Plantea, a druga za nas same, ljude, i naše društvo.
Karolina Lisak Vidović, urednica naših dviju emisija posvećenih književnosti za kraj godine odabrala je dvije posve različite, a u suštini slične, bliske knjige koje se dobro nadopunjavaju.

– Jedna govori o zabrinutosti za stanje naše prirode, našeg Planeta, a druga o brizi za nas same, ljude, i naše društvo, ustvrdila je na početku gostovanja u emisiji Dobro jutro, Hrvatska naša kolegica.

David Attenborough i Jonnie Hughes: 'Život na našem planetu', Školska knjiga, prev. Dubravka Pleše

Pred kraj godine preporučujemo jednu globalno važnu knjigu koja govori o našoj planeti Zemlji. Znamo da nam trenutno globalni prioritet situacija s korona virusom, no vjerovali ili ne, postoji još jedna, možda čak i puno važnija priča, - ona o našoj planeti.

Knjiga Davida Attenborougha i Jonniea Hughesa, prema kojoj je snimljen i istoimeni dokumentarni film, poučna je i dirljiva, i mogla bi promijeniti naš pogled na svijet, prirodu i način života.

Pred dolazak nove godine često volimo donositi velike i važne odluke najčešće one intimne, osobne, no naše intimno ovisi o onome globalnome, o našem planetu - našem jedinom domu, a to je upravo  knjiga o našem domu, o tomu u kakvu je stanju i što možemo učiniti za nj.

Knjiga na vrlo čitak, svima razumljiv način objašnjava što se događa s našom Zemljom i kakva može biti vizija njezine budućnosti, a kad to piše David Attenborough jedan od najutjecajnijih svjetskih prirodoslovaca, onda mu možemo vjerovati, jer je iza njega cijeli život istraživanja i poznavanja prirodnih znanosti.

Iako njegove prve emisije o životinjama potiču još iz ranih 1950-ih, prekretnica u njegovoj karijeri nastupila je sa Životom na Zemlji. Serija od 13 epizoda iz 1979. godine bila je revolucionarna u pogledu tehničke složenosti i razmjera produkcije, a pogledalo ju je, procjenjuje se, 500 milijuna ljudi širom svijeta.

Kako su desetljeća prolazila,  tako si njegove emisije sve više isticale ekološki aspekt. Kad se negdje početkom 1980-ih na našoj televiziji, pojavila serija dokumentarnih filmova o prirodi Davida Attenborougha pod nazivom Opstanak, ostali smo očarani i zapanjeni. Učio nas je svijetu oko nas, otkrivao nam neviđene vrste - tobolčare i pasance, biljke mesoždere ili čudne kreature iz morskih dubina.

U cijelom svijetu zapravo generacije su odrastale uz njegove dokumentarce diveći se ljepoti prirodnog i životinjskog svijeta. Kao nitko dotad pokazao nam najnaprednijom tehnologijom kako cvijeće može ubrzano rasti, snimke infrakamerom po noći, silazio je i pod zemlju, doslovce nije bilo Zemljinog kutka kamo se nije zavukao, niti živog bića čiji život nije snimio.

Knjiga zorno pokazuje da je naš rajski vrt u stvarnoj opasnosti. Puno toga se može naučiti iz knjige koja se čita poput napetog trilera jer podastire prilično nevjerojatne podatke o Zemlji na kojoj živimo, o problemima pred kojima zatvaramo oči, a koje hitno moramo rješavati.

Knjiga je i Attenboroughova ostavština u kojoj nas poziva u pomoć za spašavanje planete, našeg jedinog doma.

U zaključku knjige ističe se ljudski otisak u stijenama: to su posve novi markeri - komadi plastike, plutonij od nuklearnih aktivnosti… Ljudi su poslali prejaka globalna sila koja suštinski utječe na planet, a antropocen bi mogao dovesti do konačnog nestanka ljudske civilizacije.

On upozorava da ne smijemo zatvarati oči pred problemom, jer on tada postaje još samo veći. Živimo u doba opasnih klimatskih promjena i na tisuće vrsta i oblika života već su izumrle.

Kako bismo naš planet ponovno učinili stabilnim, moramo mu vratiti bioraznolikost, baš ono što smo mu oduzeli. To je jedini izlaz iz krize koju smo sami stvorili. Svijet ponovno moramo učiniti divljim.

Upravo je to stvarna tragedija našeg doba: sve brže smanjivanje bioraznolikosti našeg planeta. Da bi život doista bujao na ovom planetu, nužna je golema bioraznolikost. Što je veća bioraznolikost, to će sigurniji biti sav život na Zemlji, uključujući nas same.

Ali, način na koji mi ljudi sada živimo na Zemlji vodi prema gubitku bioraznolikosti. Veliko propadanje započelo u drugoj polovici 20. stoljeća i nastavlja se još uvijek.

Hoćemo li takvu Zemlju ostaviti svojoj djeci?

Attenborough smatra da čovječanstvo još uvijek ima izbor - rješenje je vrlo jednostavno: imamo sredstva i znanje i energiju prirode koja će nam pomoći, i jedinstvenu sposobnost da možemo zamisliti budućnost i raditi na njezinu ostvarenju,

Sve se da još popraviti, promijeniti smjer razvoja i ponovno postati vrsta koja živi u harmoniji s prirodom, samo je potrebna volja. Idućih nekoliko desetljeća bit će to ključno jer to je posljednja prilika.

Elif Shafak: 'Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba podjela', Hena com, prev. Mirna Čubranić

U eseju 'Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba podjela' autorica daje , kao i David Attenborough svoj pogled na svijet oko nas, no ne na prirodni svijet nego na onaj društveni i intimni koji je ugrožen kao i onaj prirodni, jer je obilježen nepravdom, podjelama, patnjom i, najnovijom ugrozom, pandemijskom krizom.

I, naravno, poruka nije očajavanje, nego nada u bolje sutra, jer mi smo opet ti koji možemo biti generatori promjene. Obje knjige povezuje još jedna bitna stvar – toplina: napisane su s ljubavlju prema čovječanstvu.

Elif Shafak nagrađivana je britansko-turska spisateljica i najčitanija autorica u Turskoj. Piše i na turskom i na engleskom jeziku i objavila je 17 knjiga, od kojih su 11 romani. Njezina su djela prevedena na 50 jezika. Dobro je poznata našim čitateljima kojima su dostupni prijevodi šest njezinih romana.

Shafak je jedna od najvažnijih autorica današnjice, politička znanstvenica, stručnjakinja za međunarodne odnose i aktivistice. Brani prava žena, prava manjina, demokraciju i slobodu govora. U svojim knjigama nastoji dati glas onima koji glasa nemaju.

Svi njeni romani se razlikuju, naravno, likovima i tematikom, ali povezuje ih to što se bave ušutkanima, zaboravljenima, marginaliziranima.

U eseju pod naslovom ‘Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba podjela’ Elif Shafak daje svoj pogled na današnji svijet. Uz priču o vlastitom, preprekama obilježenom odrastanju, autorica ukazuje i na spektar emocija danas zajedničkih većini ljudi: razočaranost, zbunjenost, tjeskoba, ljutnja i apatija

Na nedavno održanom Festivalu europske kratke priče, u suradnji s Hay Festivalom, autorica je virtualno gostovala. Usporedno s tim u Hrvatskoj je objavljen i njen esej ‘Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba podjela’. U njemu Shafak daje svoj pogled na današnji svijet, a jedan od povoda joj je i aktualna pandemija.

Uz priču o vlastitom, preprekama obilježenom odrastanju, autorica ukazuje i na spektar emocija danas zajedničkih većini ljudi: razočaranost, zbunjenost, tjeskoba, ljutnja i apatija. Vezano za to, Elif Shafak se pita možemo li unatoč svim tim uznemirujućim osjećajima sačuvati mentalno zdravlje?

Njen je stav i da od samog početka ova pandemija nije bila samo kriza javnog zdravstva. Postpandemijski krajolik neće sačinjavati samo gospodarska recesija, visoka nezaposlenost i pad životnog standarda. Ovo kroz što sad prolazimo ujedno je i kriza značenja…

Što je normalno? Želimo li se vratiti na stanje kakvo je bilo prije pandemije? Je li to bilo doista ‘normalno’? Što je sreća? Kojim vrijednostima bismo odsad nadalje trebali dati prvenstvo?

Nalazimo se, smatra ona, na raskrižju, na pragu. Možemo birati i umjesto da se okrećemo zgrtanju bogatstva i debelom bankovnom računu trebamo težiti zdravstvenoj i socijalnoj skrbi, raznolikosti i inkluziji, pozitivnim ljudskim interakcijama s prirodnim ekosustavima, poslovnim modelima vođenima svrhom.

Svaka odluka koju danas donesemo imat će dugoročne posljedice koje će obuhvatiti nekoliko naraštaja… Na pragu smo prema međunarodnoj komunikaciji i suradnji, duh humanizma za suočavanje s vodećim globalnim izazovima, od klimatske krize do sve većeg siromaštva.

Nedostaje dijalog jer se istomišljenici obraćaju istomišljenicima, a podjele su duboke. Treba izdvojiti jednu rečenicu koja se, kako piše Eli Shafak, pojavila u Lonodnu u javim parkovima za vrijeme prvog lockdowna – pitanje je to koje bismo si svi trebali postaviti: Kad sve ovo završi, kako želite da život bude drukčiji?

Moramo nastojati postati intelektualni nomadi, nastaviti kretati se, nastaviti učiti, odolijevati zatvaranju u kulturni ili mentalni geto bilo koje vrste i provoditi više vremena ne u odabranim centrima, nego na marginama, jer one su mjesto s kojeg uvijek dolazi prava promjena.

Ako svi naši prijatelji razmišljaju isto kao i mi, ako stalno čitamo ono s čim se slažemo, ako pratimo stalno jedno te iste internetske stranice, sve to stalno samo potvrđuje naše nazore i mi se učahurujemo i ne napredujemo.

Ona nas poziva da razmotrimo svoja stajališta, piše da moramo pratiti što se događa na margina, a ne toliko u središtu, jer s margina uvijek dolaze promjene. Trebamo se otvoriti prema drugome i drugačijem.

Danas u medijima prioritet je dan gospodarstvu, tržištu dionica, politici, a rijetko nečem naizgled tako nevažnom i apstraktnom, neuhvatljivom kao što su emocije, a manjak osjećaja najopasniji je osjećaj.

Pogledajte gostovanje Karoline Lisak Vidović u emisiji Dobro jutro, Hrvatska:

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!