Eurovizijske tajne: 'Džuli' nastala u 15 minuta, Tajči neočekivano osvojila publiku

Kako je pjesma nastala za petnaest minuta postala eurovizijski hit i kako su se iza svjetala pozornice isprepletali glazba, politika i televizijski skandali? 

Četvrta epizoda dokumentarne serije "Svjetla pozornice" vraća nas u osamdesete, desetljeće u kojem je Jugoslavija na Euroviziji nizala uspjehe dok se iza kulisa već nazirao kraj jedne države.

Sezonu velikih uspjeha hrvatskih glazbenika otvorio je kao predstavnik TV Titograd Daniel Popović s pjesmom "Džuli" koja je godine 1983. u Münchenu osvojila treće mjesto. 

Kako je u 15 minuta nastala "Džuli"

- Cijelu sam noć, po običaju, bio vani i ujutro kad sam vidio Daniela. Pitao sam ga: "Daniel, što ti radiš ovdje?" Rekao mi je da mu treba pjesma. Kad sam ga pitao za što, odgovorio je: "Za Euroviziju." Rekao sam mu da nema šanse jer je sve već bilo dogovoreno po ključu. Rekao sam mu da je sve gotovo i da ne može ući. On je tvrdio da ima vezu u Crnoj Gori i da će ga ubaciti, prisjetio se tekstopisac i skladatelj Mario Mihaljević. 

- Pitao sam ga ima li išta pripremljeno, a on je rekao da želi pjesmu u kojoj će se čuti kako pjeva, jer je do tada bio prateći vokal. Zapjevao je nešto u stilu "Džuli". Krenuli smo birati ritam. Odmah smo odbacili valcer i polku, ostavili jedan ritam i to je bilo to. Pjesma je nastala za petnaestak minuta, praktički da ga se riješim jer sam htio ići spavati, prisjeća se Mihaljević.

Zrinko Tutić o Massimovim počecima

Slijedi niz uspjeha Rajka Dujmića i Steve Cvikića koji završavaju u Lausannei 1989. kad grupa Riva pobjeđuje pjesmom "Rock me" i time omogućuje da se sljedeći Izbor za pjesmu Eurovizije održi u Zagrebu.

- Jugovizija je prije svega bila promocija pjesme i izvođača. S Massimom sam tada osvojio drugo mjesto, a pobijedili su Novi Fosili. Massimo i ja smo napravili album "Stranac u noći" i time mu zapravo stvorili karijeru, jer ga je publika upoznala upravo na Jugoviziji. Bez tako jakog medijskog događaja sve bi išlo znatno sporije, prisjeća se skladatelj i producent Zrinko Tutić.

Tajči: Nismo bili favoriti, malo tko je očekivao nešto od nas

Tajči je već imala pripremljen album koji je trebao izaći krajem 1989., no, kako je rekla, Jugoton je tražio nekoga tko će biti najslabija konkurencija Massimu Saviću.

- Tako su mene odabrali, kao najslabiju konkurenciju, prisjeća se Tatjana Cameron Tajči.

- Moj tadašnji menadžer, mala ekipa i moja obitelj, posebno majka, organizirali su sve, od narančaste haljine do koreografije. Haljina je na generalnu probu stigla autobusom. Nismo bili favoriti, štoviše, malo tko je uopće očekivao nešto od nas, priznaje Tajči.

- Odmah sam osjetila da se dogodila energija između publike i mene. Je li to bila moja neopterećenost time da nisam tu radi pobjede, nego sam tu da zajedno nešto lijepo doživimo. Ja vjerujem da je to publika osjetila, svi smo osjetili, prisjeća se Tajči.

Kad je pobijedila, Tajči priznaje kako se u tom trenutku pitala: "Može li to moje srce izdržati? Još jednom stati na binu i osjetiti tu energiju".

- Nisam uopće pomišljala što znači pobjeda za mene. Samo sam razmišljala o tome može li ljudsko srce izdržati toliku radost, priznaje Tajči.

Tko će voditi program? Napetosti iza kulisa

Izbor za pjesmu Eurovizije godine 1990. održao se u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, a televizijski prijenos režirao je Nenad Puhovski.

Uz glazbu, obilježila su ga i nekoliko, skandala - jedan je bio borba oko toga koji će par voditi zagrebačku Euroviziju.

- Prema pravilima Eurovizije morali smo imati dva voditeljska para, odnosno glavne voditelje i njihovu zamjenu. Rezervni voditeljski par bili su Duca Marković, tada vrlo poznata, mlada i dinamična televizijska voditeljica iz Beograda, i zagrebački glumac Rene Medvešek. Meni su se osobno jako svidjeli jer su unosili novu energiju i drugačiji ton, priznaje redatelj i producent Nenad Puhovski.

- U jednom trenutku proširila se vijest da će upravo oni voditi program, a ne Helga Vlahović i Oliver Mlakar. To je izazvalo pravi skandal, konferenciju za novinare i snažne političke reakcije. Važno je pritom naglasiti da se sve događalo u subotu, dan uoči drugog kruga izbora, onih odlučujućih na kojima je HDZ osvojio većinu, priča.

- Televizija se kao javna ustanova već neko vrijeme pripremala za promjenu vlasti, što se odrazilo i na opću atmosferu u kući, jer se znalo kakav će biti ishod izbora. U tom kontekstu pojavila se i informacija da je Tuđman tražio mjesto u protokolarnom redu, no protokol je odgovorio da izbori još nisu završeni. Tako su u protokolarnom redu sjedili Drnovšek, tadašnji predsjednik Predsjedništva, i Marković koji je bio premijer, prisjeća se Puhovski.

Uz skandal s izborom voditelja, koji je bio nevidljiv široj europskoj javnosti, dogodio se i drugi, vidljiv u prijenosu.

15 sekundi za odluku u prijenosu uživo

Zbog tehničke pogreške, predstavnice Španjolske prekinule su svoj nastup na samom početku.

- Vidjeli smo da se nešto događa, izvođačice su jednostavno napustile pozornicu, a u tom trenutku nije nam bilo jasno zašto. Mi smo matricu direktno čuli, no u dvorani se na monitorima nije čulo ništa. Prema pravilima Eurovizije, u slučaju problema u izravnom prijenosu može se emitirati snimka s generalne probe. Međutim, ako se odluči na taj potez, cijelo natjecanje mora se nastaviti snimkom s generalne probe kako bi svi izvođači bili u istim uvjetima. Imali smo doslovno 15 sekundi za odluku i odlučili smo ponoviti nastup. Naravno da je bilo stresno, tim više što je prijenos pratilo oko 160 milijuna gledatelja, prisjeća se Nenad Puhovski.

Pobjedu je odnijela Italija s pjesmom "Insieme: 1992" koju je izveo Toto Cotugno simbolično nagovješćujući nadolazeće europsko jedinstvo i skori osnutak Europske unije. U isto vrijeme, Jugoslaviju je čekao krvavi raspad zajedničke države.

Osamdesete 2. dio na rasporedu je u utorak, 23. prosinca na Prvom u 21:15.

Emitirane epizode dokumentarne serije Svjetla pozornice dostupne su u videoteci multimedijske platforme HRTi.