Milijuni su se vjenčali uz ove skladbe, znate li kako su nastale?

Gotovo da nema filmskog vjenčanja na kojem mladenka ne ide prema oltaru uz jedan od dva najpoznatija svadbena marša, a slično je i u stvarnom svijetu. Već nakon prvih taktova te ćemo skladbe prepoznati, nekada ih i zamijeniti, no malo tko zna imena autora tih kompozicija, a još manje detalje njihova nastanka, koji su na trenutke čak i mračni. U novoj epizodi dokumentarne serije "Klasična glazba za svaki dan" doznali smo te detalje.

Sve je spremno - haljina, frizura, nakit, uzvanici... Mladenka Andrea Šlat još samo mora izabrati glazbu uz koju će za tri dana stati pred oltar.

Kaže da će to biti iznenađenje i za nju i za goste, ali vjeruje da će to biti jedan od dva najpoznatija svadbena marša.

Kad joj je naš voditelj Borko Perić otpjevušio prve taktove, mladenka ih je odmah prepoznala, no imena njihovih autora nije znala.

Slično je bilo i na Andreinom vjenčanju - nitko od uzvanika s kojima je Borko razgovarao nije znao imena autora odabrane koračnice. 

Priznaju - čuli su tu kompoziciju milijun puta, ali skladatelja ne znaju. Neki pretpostavljaju da su to tradicionalne pjesme...

A imena skladatelja su...

Slavni svadbeni marševi o kojima je Borko ispitivao svoje sugovornike djela su glasovitih skladatelja 19. stoljeća - Richarda Wagnera i Felixa Mendelssohna, i obje kriju poneku tajnu zbog koje bi neki mladenci možda i odustali od njihova korištenja.

No, krenimo redom - kako su uopće te skladbe postale tako popularne i prihvaćene?

- Upravo s 19. stoljećem počinje običaj da određena glazba postaje popularna, počinje se više izvoditi i ljudi se koncentriraju na ono što bismo danas nazvali hitom - nešto što je popularno i lako ulazi u uho, objašnjava skladatelj i dirigent Mladen Tarbuk.

Zahvaljujući tome neke su koračnice postajale popularnije od drugih:

- Bile su umješnije napravljene, stvarale su bolju atmosferu, ljudi su ih zavoljeli, dodaje Tarbuk.

Zanimljivo je da obje koračnice nisu bile napisane za prava vjenčanja, već za kazališna, i to u glazbeno - scenskih djelima tih skladatelja: u Wagnerovom slučaju to je opera "Lohengrin", a kod Mendelssohna to je balet "San Ivanjske noći" nastao po Shakespeareovoj komediji.

- One su toliko dobro i vješto napisane da i danas djeluju na pravi način, zaključio je Tarbuk.

Komercijalizacija kroz holivudske filmove

Milan Hibšer je orguljaš u baziliki Sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu i svjestan je da se često u svadbenim prigodama na orguljama sviraju popularne koračnice.

- Dobro znamo da su sve te skladbe nekako komercijaliziraane, pogotovo kroz holivudske filmove gdje ih možemo čuti u raznoraznim izvedbama, bilo orgulje, bilo orkestri ili gudački kvartet, ali nikada u onom originalnom sastavu, kao što je to u operi, nego uvijek u nekoj drugoj izvedbi. A znaju li ljudi otkud je to? Čisto sumnjam, kaže Hibšer.

Tamnija strana slavnih svadbenih marševa

- To jesu svadbene koračnice, ali unutar skladbe, a radi se o skladbama iz prve polovice i sredine 19. stoljeća i onda dođe jedna pametna i obrazovana kraljica - Viktoria, i za svoju svadbu poželi te dvije skladbe. Ako kraljica bira te dvije koračnice, onda je to hit nad hitovima, objašnjava muzikologinja Nada Bezić.

Po cijelom svijetu parovi se vjenčavaju, a ne znaju na čiju glazbu.

- Možda je i bolje da ne znaju jer Wagnerova Svadbena koračnica je primjer priče koja ne završava dobro. Nakon te svadbe taj brak ode k vragu vrlo brzo, ističe Nada Bezić.

Mladen Tarbuk također napominje da dramska situacija za koju je Wagner skladbu napisao ne odgovara stvarnoj situaciji:

- Na koncu te opere mi shvaćamo da Lohengrin nije čovjek od ovog svijeta, da on svojim principima ne pripada toj sredini koja njega hoće oženiti i on ostavlja svoju dragu i odlazi. Ja bih rekao da je to glazba razvoda. Tko se vjenča s Wagnerom, po operi može računati da će se brzo razvesti, komentira Tarbuk.

Glasovita operna pjevačica Dunja Vejzović smatra da Wagner u svojoj koračnici pretjeruje u veličanstvenosti:

- Zato jer se poslije to lomi. Unutar te svečanosti, kad se mlada dovodi unutra, dolazi ta uloga koju sam ja imala, ta zločesta žena Otrud i sije zrno sumnje kod mladenke. Je li ta osoba za koju se udaje vrijedna toga, kaže Vejzović koja je tu ulogu pjevala na mnogim svjetskim pozornicama - od Tokija do Salzburga.

Mendelssohnova glazba sprječava razvod

- "San Ivanjske noći" je sasvim drugačiji. To je završetak jedne komedije koja počne mnogostrukim zapletima koji su u nekim trenucima zbilja jako neobični, no na kraju se sve dobro svrši. Dolazi do višestrukih svadbi, čak tri para se u isto vrijeme vjenča, a četvrti par se pomiri. To bi bila glazba za pomirenje, koja sprječava razvod. To su, dakle, dvije sasvim suprotne koračnice, napominje Mladen Tarbuk.

Nada Bezić otvara, pak, jednu drugu dimenziju:

- Problem je u tome što se tu vjenčavaju poganski kraljevi, pa ako bi neki jako strog katolički župnik to znao, opet ne bi bilo dobro. U svakom slučaju, bolje da ljudi ne znaju, nego nek' uživaju u glazbi koja sjajno odgovara svrsi svojim koračničkim ritmom, i svima im želimo sreću u braku, ustvrdila je Bezić.

Wagnerova i Mendelssohnova suprotnost

- Felix Mendelasohn je, kako mu i ime kaže, dakle Srećko, bio srećković u životu. Bio je rođen u vrlo bogatoj obitelji, njegov otac je bio bankar i toliko je bio bogat da je sinu, kad je imao 15 godina, priuštio orkestar, tako da je Mendelssohn mogao raditi s orkestrom da bi naučio sve vještine zanata - instrumentaciju, kompoziciju, dirigiranje, dok je Wagner bio u sasvim suprotnoj situaciji, objašnjava Mladen Tarbuk.

Wagner je bio vanbračno dijete, uvijek u novčanoj stisci, nikada sigurne egzistencije...

- Možete zamisliti kako je Wagner, koji dolazi iz njemačke provincije, gledao na bogate Židove koji si mogu sve priuštiti. Dakako da je to izazivalo mržnju i to je između njih stvorilo antagonizam. Mendelssohn je bio nešto stariji, imao je vrlo uspješnu karijeru, a umro je relativno mlad, dodaje Tarbuk.

Wagner je bio vrlo samouvjeren, tvrdoglav i puno je pisao.

- Između ostalog je pisao i o Židovima u glazbi, i tu su mu mnogi s pravom zamjerili jer nije smatrao da Židovi mogu uopće napraviti dobru glazbu, a išao je i na Mendelssohna. Priča se razvija kroz recepciju Wagnera mnogo kasnije, pa do Hitlera koji je volio Wagnera, napominje Nada Bezić.

Tarbuk, pak, dodaje da taj antisemitizam 19. stoljeća još ne zaziva ono što će zazivati u 20. stoljeću:

- Strašna je povijesna činjenica da je to kulminiralo u politici genocida i što je upravo nacistička stranka Njemačke prihvatila Wagnera i njegovu glazbu kao neku vrstu svojega simbola, kaže Tarbuk.

Progon Mendelssohna

Dirigent Valentin Egel podsjeća da je za mračnijih vremena njemačkog nacionalsocijalizma bilo pokušaja da se Mendelssohna protjera:

- Srećom, upravo "Snom ljetne noći" to nije uspjelo. S nekim drugim stvarima jest. Iz povijesti vlastite obitelji znam da je bilo indoktrinacije protiv Mendelssohna, no ipak je ostao važan. Mendelssohn i nacionalsocijalisti velika su tema. Volim Wagnera kao skladatelja, priznajem da sam veliki obožavatelj njegove glazbe, no on je ipak bio čudan. Za Schuberta je rekao da je drugorazredni skladatelj, dok se negdje, primjerice u "Valkirama", jasno vidi Schubertov utjecaj, kaže Egel.

Dodaje da je tako i s Mendelssohnom i njegovim bogatstvom melodija:

- Zapravo je ironično što Wagner to nije vidio u svojoj aroganciji, zaključuje Egel.

I koju koračnicu na kraju odabrati?

- Ja sam veliki obožavatelj Wagnera oduvijek bila - i lakše ga je svirati, kaže Nada Bezić.

- Mislim da Mendelssohn nije toliko opterećen filozofijom kao Wagner, smatra Dunja Vejzović.

- Mendelssohnov marš je možda, ako baš trebam izdvojiti, meni osobno malo draži zato što ja kao orguljaš sve to gledam kroz harmoniju i glazbene elemente, pa mi je puno zanimljiviji od Wagnerovog, objašnjava Milan Hibšer.

- Meni je koračnica iz "Lohengrina" sjajna glazba, ali ni približno tako profinjena kao Mendelssohn, mišljenja je Valentin Egel.

Nezaboravno glazbeno putovanje u šest epizoda "od kolijevke pa do groba" nastavit će istraživati različite faze života koje su obilježene klasičnim skladbama utorkom navečer na HTV 1, a dosad emitirane epizode našeg novog serijala "Klasična glazba za svaki dan" možete pogledati na multimedijskoj usluzi HRTi.