Tri akademika napisali knjige o - šetanju

Novopokrenutu biblioteku "Šetnje" izdavačke kuće Petrine knjige osmislio je jedan od naših najuspješnijh urednika Zoran Maljković. Pozvao je tri akademika i zamolio ih da napišu knjige o šetanju.  

Kako su na zadanu temu odgovorili Ratko Cvetnić, Goran Tribuson i Pavao Pavličić provjerila je ekipa Vijesti iz kulture:

- Ideja ove bilioteke je propitati putopis kao žanr. Odlučio sam nastaviti tamo gdje je stao Matko Peić. To su autori koji su njega čitali i voljeli i nekako sam se s njima dogovorio da probaju napisati nešto onako kako bi Peić danas pisao, što je naravnoi nemoguće, ali da pišu onako kako oni misle, i vide stvari. Tema je bila široka - hodanje, šetnje, sjećanja, memoaristika, ističe urednik Zoran Maljković.

Pavao Pavličić vodi kroz svoj rodni Vukovar. Hodajući pripovijeda o ulicama, zgradama, crkvama i ondašnjim običajima, ali i o onima kojih više nema i koji ostaju samo u sjećanjima svjedoka i zapisima poput ovoga. Osim informacija, Pavličić donosi mirise, boje i tajne koje dijeli s čitateljem.

- No Pavličić pripovijeda i o onima kojih više nema i koji ostaju samo u sjećanjima svjedoka i ovakvim zapisima, kaže urednik Maljković.

Tekst je Pavličić pisao u žanru turističkoga vodiča, premda u njega nisu uključeni fotografije i zemljovidi, rekao je dodavši kako to omogućuje vlastito istraživanje čitatelju i njegovoj mašti. 

Ratko Cvetnić vozio se, pak, biciklom svojim zavičajem. Njegov putopis po Turopolju pun je neobičnih zapažanja. Ističe se humorom i vrhunskim stilom te će se bez sumnje svidjeti i najzahtjevnijim čitateljima. Cvetnićeva knjiga "Čez pole i vrvje" je, po Maljkovićevim riječima, svojevrsni biciklistički putopis.

- Radi se o kraju koji ima svoju kulturni i identitetsku samobitnost, koji se nalazi praktički odmah preko Save, a još uvijek živi jedan anoniman identitet, napominje akademik Ratko Cvetnić.

Cvetnić je napomenuo kako je pisao o onomu što je vidio i doživio vozeći bicikl od Savskoga mosta do Pokupskoga.

Ocijenio je kako to može biti vrlo zabavan i zanimljiv put ako se zna kojim je putovima najbolje ići i na što treba obratiti pozornost.

Goran Tribuson nije šetao prirodom, nego gradom, a njegova "Landranja" su, komentira Maljković, antišetačka i antihodačka priča.

- Ne idem u prirodu, nisam zadivljen mirisom jorgovana ili ljepotom rijeke, nego volim šetati po birtijama, po knjižarama, po prodavaonicama vinila, tako da sam i napisao takvu knjigu, ustvrdio je akademik Goran Tribuson.

Tribuson je istaknuo i da je njegov junak u zatvorenom prostoru nalazi sve što mu treba - knjige, film i glazba, no kad ga oni nadahnu, dodao je, mora izaći van, mora otići na mjesta gdje su obitavali njegovi književni junaci, gdje su se snimali omiljeni filmovi ili održavali koncerti.

Njegov lik, naglasio je, pripada boljoj prošlosti, vremenu kad se malo imalo i kad je još manje trebalo za sreću. Takve je likove suvremeno doba prognalo iz literature, istaknuo je i dodao kako nekonvencionalan i neobuzdan lik ipak privlači pozornost čitatelja, pogotovo onih koji vole likove iz njegovih ranijih knjiga.

Nakon tri vrhunska književnika, za iduću godinu u planu su tri „ženske šetnje".