14:31 / 07.09.2021.

Autor: Dobro jutro, Hrvatska/V.M./Hina/HRT

U ritmu Festivala svjetske književnosti

Festival svjetske književnosti

Festival svjetske književnosti

Foto: Dobro jutro, Hrvatska / HRT

U nedjelju 5. rujna otvoren je ovogodišnji 9. Festival svjetske književnosti koji bogatim programom traje do subote 11. rujna, a nastupe pisaca možete pratiti i na našem Trećem  programu HTV-a na Sunčanoj strani Prisavlja.

Umjesto književne preporuke Karoline Lisak Vidović, u emisiji Dobro jutro, Hrvatska ugostili smo direktora festivala Seida Serdarevića i pisca Danila Lučića:

Danilo Lučić se festivalskoj publici predstavio sinoć u Frakturinoj knjižari zajedno s Jasminom B. Frelihom u programu "Dvostruki portret" koji je moderirala Jagna Pogačnik.


Danilo Lučić (1984.) rođen je u Beogradu gdje je završio Studij srpske književnosti na Filološkom fakultetu. Za zbirku pjesama "Beleške o mekom tkivu" (2013) osvojio je Brankovu nagradu, a 2017. objavljuje zbirku "Šrapneli". 


Radi kao urednik portala za književnost i kulturu glif.rs, a radio je i kao urednik u izdavačkoj kući Kontrast izdavaštvo. Suurednik je "Bosanske vile", najstarijeg bosanskohercegovačkog časopisa, te je izvršni urednik edicije Zajednička čitaonica organizacije KROKODIL


Uređivao je večeri poezije ARGH!, a bavi se i fotografijom, video formatima te objavljuje eseje u tiskanoj i elektroničkoj periodici (Before After, Prosvjeta, Marie Claire, Milica magazin).


Pogledajte snimku gostovanja Danila Lučića i Jasmina B. Freliha u programu "Dvostruki portret" na YouTube kanalu Frakture:

Gostovao i španjolski književnik Manuel Vilas


Festival svjetske književnosti nakladnika Frakture ugostio je u ponedjeljak španjolskog pisca Manuela Vilasa, autora knjige "Ordesa", emotivne egzistencijalne reminiscencije piščeva života o snazi ljubavi i boli gubitka koja mu je donijela svjetsku slavu.


Pisac i pjesnik Manuel Vilas Vidal (1962.) autor je niza nagrađivanih knjiga poezije, skupljenih 2016. u zbirci "Poesía completa". Napisao je još romane "Espaa", "Aire nuestro", "Los inmortales" i "El luminosis regalo", te dvije zbirke priča. Roman "Ordesa" (2018.) na hrvatskom je objavljen u izdanju Frakture i prijevodu Ele Varošanec Krsnik.


S autorom je u Hrvatskom glazbenom zavodu razgovarao književnik i urednik Roman Simić, koji je rekao kako je riječ o knjizi na mnoge načine atipičnoj, knjizi punoj ljubavi, koja čitatelja zavodi od prve stranice, knjizi u kojoj autor bez srama i straha progovara o najintimnijim stvarima.


- Ta knjiga kreće iz emocije, ona kreće iz boli, a njezin je ključni alat sjećanje, s kojim autor pokušava spasiti svoju obitelj od zaborava, na neki je način oteti smrti, prkositi smrti, dodao je.


Vilas je kazao kako je ta knjiga napisana kao jedno zakašnjelo pismo pismo zahvale njegovu ocu i njegovoj majci; pismo koje je prekasno poslano i koje je prekasno stiglo, a koje je napisao iz opsesije, nužde da ispiše povijest svoje obitelji nakon što mu je umrla majka, a otac je već bio mrtav. Istodobno, dogodilo mu se da mu se raspao i brak, pa tako "Ordesa", kako je pojasnio, "govori priču o čovjeku koji svjedoči nestanku dviju obitelji: one u kojoj je bio sin i one u kojoj je bio otac".


Tada je shvatio važnost obitelji, shvatio da je čovjek bez obitelji na neki način skitnica, jer nema nikoga, jer je bez ljubavi - bez one vrste bezuvjetne ljubavi kakvu roditelji daju djeci.


- To je priča o čovjeku koji je potpuno ostavljen na vjetrometini, rekao je.


Pogledajte djelić atmosfere s tribine:

Univerzalna priča o ljudima koji samo pokušavaju preživjeti


 U "Ordesi" zatječemo čovjeka na pragu totalne dezintegracije. Živ je, ali je iznutra umro. Izgubio je sve, roditelji su mu mrtvi, brak mu se raspao. Prevalio je pedesetu, pisac je, ni uspješan ni neuspješan, prosječno zavidan i frustriran. Razmišljajući o smrti svojih roditelja, Vilas u knjizi nastoji ispričati što se točno dogodilo (ili što vjeruje da se dogodilo) s njime, njegovim ocem i majkom, s ljubavlju i brakom, s ljudima koje je poznavao i zemljom u kojoj je odrastao.


S četrnaest izdanja u manje od godinu dana te više od 150 tisuća primjeraka prodanih samo u Španjolskoj, "Ordesa" (2018.) je postala svojevrsni književni fenomen. Brojne španjolske novine, primjerice El País i La Vanguardia, proglasile su je romanom godine, knjiga je Vilasu donijela međunarodnu slavu, prevedena je na niz jezika, te je nagrađena prestižnom francuskom nagradom Prix Femina Etranger.


- Pisao sam 'Ordesu' uvjeren da sam odrastao u disfunkcionalnoj obitelji, obilježenoj brojnim mušicama mojega oca. No, onda sam, nakon što je knjiga objavljena, već u prvome tjednu dobio brojna pisma čitatelja koji su opsesije mojega oca prepoznali kao opsesije vlastitih obitelji, kazao je pisac. Vjeruje kako je to prepoznavanje dio privlačnosti koju roman ima za čitatelje.


Također, "Ordesa" je knjiga o obitelji niže srednje klase kakva se počinje u Španjolskoj oblikovati u 70-im godinama prošloga stoljeća, obitelji koja pokušava preživjeti, čiji svemir čine vrlo skromne i jednostavne stvari. U tom smislu, "Ordesa" je jedna univerzalna priča, rekao je pisac, jer je nakon Drugog svjetskog rata ta klasa bila svugdje ista, pa pretpostavlja da je možda i zato ta knjiga postigla golem uspjeh i izvan Španjolske.


Pisanje kao slavljenje života


Svoje likove, ljude o kojima piše, na neki je način "prikazivao u njihovih pet minuta 'istine pred životom'". "Znači, kao da sam htio uzeti sok od tih likova, uzeti ono temeljno, osnovno iz njih", kazao je pisac. Pritom se razgolitio do kraja, pa tako govori i o svojem problemu s alkoholom, o problematičnom odnosu sa sinovima.


Autor je kazao kako je to činio donekle nesvjesno, iz osjećaja odanosti prema priči, "a ako je ta odanost zahtijevala od mene da se razgolitim, ja sam to napravio".


- Na neki sam način ispričao sve o sebi, i to s jednom zastrašujućom prirodnošću, rekao je. No, umijeće pisanja upravo je u tome da pisac prevlada nelagodu i kopa još dublje kako bi ispričao priču koju želi ispričati jer to je ono što piscu diktira život, smatra.


U tom smislu, "Ordesa" nikako nije autofikcija, kako ju, kako je rekao, često pogrešno tumače, već je ona uistinu autobiografska knjiga, naracija života bez ikakve namjere i želje da ga promijeniš. 


- Pisao sam i ljubavno pismo i pisao o istini, i mislim da to na neki način daje legitimitet mojem razgolićavanju u autobiografskom smislu, pojasnio je Vilas.


No, istaknuo je, ta knjiga istodobno i slavi život, a za njega, slaviti život znači pisati. 


- Imam potrebu pisati svaki dan, to je moja opsesija, poput rituala, liturgije, molitve - to je moj način molitve koju upućujem životu: pisati svaki dan, jer ako ne pišem, čini mi se da taj dan nisam slavio život, rekao je pisac. U tom "slavlju života" pomaže mu i humor, "ruka koju pružam prema čitatelju i otvaram se prema njemu, pozivajući ga da se i nasmije tom životu". 


- Mislim da ljudska bića ponekad imaju problem vrednovanja one osnovne, biološke, činjenice života. U svojoj književnosti pokušavam podsjećati na to, poručio je. 


Festival se nastavlja u utorak razgovorom belgijske spisateljice i novinarke Annelies Beck i domaćeg dramatičara Dine Pešuta o ulozi mladih intelektualca u budućnosti Europe (12 sati, Knjižara Fraktura). Program "Dvostruki portret" ugostit će u 18 sati u Knjižari Fraktura slovensku spisateljicu Bronju Žakelj i hrvatsku književnicu Mašu Kolanović. U 19 sati u Hrvatskom glazbenom zavodu na tribini "Razotkrivanje" gostuje srpski pisac Dragan Velikić.


U 20 sati Lana Bastašić, Luiza Bouharaoua, Rumena Bužarovska, Danilo Lučić, Dijana Matković i Nikola Nikolić predstavit će u Knjižari Fraktura svoj "Zajednički dnevnik: 2020.". Program će u utorak u HGZ-u zaključiti monodrama "Simone, fragmenti" posvećena Simone de Beauvoir u izvedbi Alme Prica i Matije Dedića te režiji Snježane Banović.


Zoran Predin o prostorima slobode koje otvara pisanje


Slovenski kantautor i književnik Zoran Predin također je gostovao u ponedjeljak u Zagrebu, gdje je na tribini Razotkrivanje u sklopu 9. Festivala svjetske književnosti predstavio svoj roman "Mongolske pjege" te govorio o svojem pisanju i prostorima slobode koje otvara književnost.


Knjigu je objavio nakladnik Fraktura u prijevodu Jagne Pogačnik, a s autorom je u Hrvatskom glazbenom zavodu razgovor vodio novinar i književnik Boris Dežulović. Kazao je kako je riječ o multitalentiranom, svestranom umjetniku koji nije samo glazbeno obilježio odrastanja na našem prostoru, "već i tekstom, svojim umijećem pripovijedanja".


"Mongolske pjege" predstavio je kao crnohumoran, ambiciozan pokušaj dekonstrukcije slovenskih nacionalnih mitova, "ali jednako tako, i bilo kojeg slavenskog mita o čistoj krvi, o stoljeću sedmom i svemu onome na čemu smo gradili našu mitologiju".


- Taj mit tu je surovo demistificiran kao na obdukcijskom stolu, rastvoren i prikazan lažnim i smiješnim, kakav on zaista jest. Tako da se tu ne radi samo o unutarnjoj provokaciji da se piše proza, nego i da se obračunava s takvom mitologijom; ne samo o ambiciji da se napiše roman, nego i ambiciji da se napiše roman u kojemu se nalazi jasna poruka, rekao je Dežulović.


Zoran Predin (1958.) slovenski je novovalni kantautor s dosad objavljenim 41 autorskim albumom te četiri zbirke uglazbljenih tekstova ("Praslovan","Sonček je", "Brez kravate in vezalk" i "Poljub, ki riše ustnice"). Skladao je glazbu za filmove i kazalište, iskušao se u raznim glazbenim stilovima, od rocka, preko jazza, popa, šansone i folka, do gypsy swinga, i nastupao po cijelom svijetu, te onda svoju strast prema pisanju pretočio i u književnost, napisavši prvo zbirku anegdota "Druga žena u haremu", te potom i zbirku kratkih priča "Glavom kroz zid".


Knjiga "Mongolske pjege" (2018.), njegov romaneskni prvijenac, zabavna je povijesno-romantična pikarska avantura slojevite priče, pomno razrađene strukture, s čitavim dijapazonom emotivnih registara i bogatim nizom dobro promišljenih likova uklopljenih u kompleksnu cinično-aluzivnu potku u kojoj prošlost i sadašnjost jedno drugome postaju crnohumorno blizanačko lice i naličje.


Ako svojim pjesmama nisam došao do ušiju, s ovim romanom jesam


Govoreći o svojoj "svjesnoj poziciji dekonstruktora mitova", Predin je rekao kako je imao 20 godina kada je, "buneći se protiv onoga režima", napisao pjesmu "Praslovan", pa se onda pojavila alternativa koja ga je također razočarala i iznevjerila, a čini mu se da se sada "Praslovan" već treći puta ponavlja.


Prozi se, kako je rekao, okrenuo zbog potrebe za slobodnijim izražavanjem, nakon što je osjetio da su počele nestajati uši željne slušati kroz glazbu ono što on ima za reći. 


- Shvatio sam, možda pomalo i egoistično, da ću imati više slobode ako o tim stvarima o kojima želim pjevati, počnem pisati. To je još uvijek bio nekakav prostor slobodniji od popularne glazbe, koja se u međuvremenu pretvorila u jednu medijsku djelatnost pjesama bez poruka, pojasnio je.


Počeo je s kolumnama, putopisima i anegdotama, pa prešao na kratke priče te se kroz njih "utrenirao" kako bi mogao studiozno pristupiti pisanju "Mongolskih pjega". To mu, kad je jednom shvatio zašto želi napisati taj roman i na koji će način tome pristupiti, nije uopće bilo teško već, dapače, jednostavno i zabavno. 


S "dvojnošću" svoje karijere kantautora i pisca, dodao je, nema nikakvih problema, jer "nakon što je kantautor dugo bio džin a pisac patuljak, danas njih dvojica ravnopravno spavaju s istom ženom u istom krevetu".

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!