Predstavljene obnovljene orgulje u osječkoj crkvi sv. Mihaela arkanđela

U župnoj crkvi sv. Mihaela arkanđela u osječkoj Tvrđi održano je svečano predstavljanje i blagoslov obnovljenih orgulja, nakon cjelovite petogodišnje obnove čime se u crkvu iz 18. stoljeća ponovo vraća zvuk "Kraljice glazbala", objavila je Župa.

Tijekom svoje povijesti orgulje su više puta obnavljane i nadograđivane, a najnoviji cjeloviti restauratorski i konzervatorski radovi trajali su od 2021. do 2026. godine te su ponovno uspostavljeni povijesni mehanizam i zvuk orgulja.

- Svečana je ovo večer za župu sv. Mihaela arkanđela. Nažalost, mi se nismo uspjeli uključiti uživo iz unutrašnjosti crkve jer je još uvijek u tijeku blagoslov orgulja. Naime, riječ je o orguljama starim gotovo 200 godina. Njihova je obnova ovaj put trajala pet godina i bila je izuzetno zahtjevna zato što orgulje teže 12.000 kilograma i imaju više od 2.000 svirala. Obnova je vrijedila gotovo 700.000 eura u potpunosti financirana od strane Ministarstva kulture i medija, a večeras su zasijale u svojem punom sjaju i osim blagoslova održat će se i koncert liturgijskih i klasičnih pjesama, rekla je u javljanju u Dnevnik HTV-a novinarka Magdalena Jelečević.

- Ono što je važno je da im je dan onaj stari sjaj, dakle sve ono što je staro bilo, to je obnovljeno, a i prošireni su s jednim ili drugim još registrima, da se dobije kombinacija koja se može koristiti za sve, možemo reći, pravce u orguljskoj glazbi, rekao je pater Ivan Matić, župnik Župe Sv. Mihaela arkanđela.

Na svečanom predstavljanju obnovljenog velebnog instrumenta nazočila je, između ostalih, ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek.

Liturgiju blagoslova s nagovorom i zahvalom predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić, a na kolaudacijskom koncertu su nastupili red. prof. Ante Knešaurek i s. Josipa Pavla Jakić, s djelima J. S. Bacha, Girolamo Frescobaldija, Georga Muffata i Oliviera Messiaena.

Crkva sv. Mihaela s dva tornja visoka 47 metara nalazi se na Trgu Jurja Križanića, a gradili su je isusovci od 1725. do 1748. godine. Orgulje su izgrađene i postavljene u crkvu 1830. Izradio ih je apatinski graditelj orgulja Caspar Fischer, a u svoje su vrijeme bile najveće orgulje u Slavoniji.

Instrument ima 34 registra, 3 manuala i pedal, 2060 svirala i teži oko 12.000 kg.

- Gotovo dva stoljeća orgulje u Župnoj crkvi sv. Mihaela, arkanđela, u Osijeku svjedoče o bogatoj glazbenoj i duhovnoj baštini našega grada. Obnovom su orguljama vraćeni njihova povijesna vrijednost, izvorni karakter i dostojanstvo, ali i nove mogućnosti za liturgiju i koncertnu umjetnost, objavila je Župa na svojoj Facebook stranici.

Prostrana crkva sagrađena je u baroknom stilu sa širokim pročeljem s dva zvonika. Na istom se trgu od ranije nalazila i isusovačka rezidencija, sagrađena 1719. godine. Nakon ukinuća isusovačkog reda, u tu su rezidenciju uselili franjevci, a crkva je postala župnom crkvom.

Crkva ima sedam oltara

U crkvi se čuva kalež koji ima medaljone od emajla s prikazima iz života sv. Franje Ksavera. Na njemu je mjesni žig Beča iz 1764. godine i inicijali majstora IS u stiliziranom dvolistu.

Crkva ima sedam oltara. Glavni oltar je posvećen sv. Mihaelu arkanđelu. S obje strane slike se nalaze drevni kipovi u čovječjoj veličini i to sv. Petra i Pavla, sv. Ignacija Loyolskog i sv. Franje Ksaverskog. 

Župna zajednica sv. Mihaela arkanđela u osječkoj Tvrđi je 23. kolovoza obilježila posebno značajan i povijesni trenutak: nakon 253 godine pastoralnu skrb za župu ponovno je preuzela Družba Isusova.

Tim je povodom đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić održao svečano misno slavlje, kazavši da povratak isusovaca u Župu sv. Mihaela ima posebno povijesno značenje.

- Družba Isusova sudjelovala je u njezinu osnivanju nakon oslobođenja Slavonije od osmanske vlasti, izgradila velebnu baroknu župnu crkvu te vodila župu sve do ukinuća Družbe Isusove 1773. godine, rekao je Hranić.

Podsjetio je na dugu i bogatu povezanost Družbe Isusove s Osijekom i tim dijelom Slavonije. Tijekom povijesti u Osijeku su razvijali bogato duhovno, znanstveno i kulturno djelovanje, a dva su puta osnivali Isusovačku klasičnu gimnaziju: prvi put 1729., prije ukinuća Družbe Isusove, a ponovno 1998. godine.