ULUPUH dodijelio nagrade za kostimografiju, scenografiju i oblikovanja svjetla

U okviru svoje tradicionalne bijenalne izložbe ULUPUH-ova Sekcija za kazališnu i filmsku umjetnost danas je u svojoj galeriji dodijelila nagrade u području kostimografije, scenografije i oblikovanja svjetla, Alanu Hranitelju, Miljenku Sekuliću i Vesni Kolarec.

Nagrade su utemeljene u spomen na tri istaknute umjetničke osobnosti, a dodjeljuju se za najbolje umjetničko ostvarenje iz prethodne dvije godine ili za ukupan doprinos struci.

Nagradu Ika Škomrlj Alan Hranitelj dobio je za kostimografiju u predstavi Cyrano, u režiji Vite Taufera i produkciji varaždinskog HNK, kao i za cjelokupni doprinos kostimografiji, Nagradu Drago Turina Miljenko Sekulić Sarma za svekoliko umjetničko djelovanje u području scenografije, a Nagradu Miljenko Bengez za oblikovanje svjetla Vesna Kolarec za ostvarenja u protekle dvije kazališne sezone i dosadašnji rad.

Alan Hranitelj (1968., Zagreb) pohađao je Školu za primijenjenu umjetnost, a od sredine osamdesetih kada odlazi u Ljubljanu. Realizirao je preko 400 kostimografija za dramske predstave, opere, klasične i suvremene balete, filmska i televizijska ostvarenja, različita događanja i reklame, a bavio se i oblikovanjem uniformi.

Hranitelj je izuzetan kostimografski autor čiji radovi prelaze granice kazališta i vizualne umjetnosti savršeno balansirajući između ručne izrade, luksuza, magije i funkcionalnosti. Njegov opus je jedinstven spoj kazališnog, modnog i skulpturalnoga izraza, istaknuto je u obrazloženju.

Kako je rečeno, njegovi kostimi u predstavi Cyrano jedan su od najdojmljivijih i najsnažnijih kazališnih znakova koje predstava odašilje i nesumnjivo će ostati jednim od trajnijih dostignuća u polju kostimografije ne samo u varaždinskom nego i u hrvatskome teatru.

Miljenko Sekulić (1959., Nova Gradiška) diplomirao je na kiparstvu Akademije likovnih umjetnosti, a oko dvije stotine scenografija napravio je radeći za brojna zagrebačka i hrvatska kazališta te osvojio niz nagrada, među ostalim, i Nagradu hrvatskoga glumišta za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti.

Njegova sposobnost je da kroz scenografiju usmjeri pažnju publike, ali i da vizualno produbi emocionalnu komponentu predstave. Uz sve prinose hrvatskoj kazališnoj scenografiji hrvatsko kazalište obogatio je jedinstvenim i osebujnim te dragocjenim radom na oblikovanju kazališne maske, u čemu mu u Hrvatskoj nema premca, stoji u obrazloženju.

Nagrađen je kao svestran umjetnik, briljantan kipar i inovativni scenograf koji je dugogodišnjim nesebičnim, posvećenim i predanim radom trajno modelirao fizionomiju hrvatskoga kazališta i hrvatske kazališne likovnosti obilježivši ih svojim jedinstvenim umjetničkim potpisom.

Vesna Kolarec (1985., Zagreb) završila je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn te studij fotografije u Italiji i magistrirala oblikovanje svjetla na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, radeći za više od stotinu predstava za sva važnija hrvatska kazališta i festivale.

Kako je obrazloženo, njezin se umjetnički rad odlikuje snažnim osjećajem za atmosferu, za preciznu kontrolu rasvjete i za naglašavanje relevantnih elemenata te težišta u radnji, pri čemu svjetlo nije samo prodorno vizualno, nego i ekspresivno dramaturško sredstvo koje sabire pažnju gledatelja i akcentuira ključne emocionalne i narativne trenutke.

U recentnim se radovima istaknula i atraktivnim i funkcionalnim oblikovanjem svjetla u predstavama na otvorenom, odnosno u predstavama ambijentalnoga kazališta, otkrivajući ili podcrtavajući kvalitete pronađenih kazališnih prostora, ocijenilo je Povjerenstvo za dodjelu nagrada - Martina Petranović, Dinka Jeričević i Ivana Bakal.

Magelli: Bez vrhunskih majstora gubimo kazalište

Na okruglom stolu o položaju struke, održanom uz dodjelu nagrada, redatelj Paolo Magelli upozorio je kako u kazalištima više nema više tapetara, obućara, krojača, vlasuljara, a nekad su to bili vrhunski majstori koji su mogli napraviti svaki zadatak koji bi se pred njih stavio.

- Kazališta neće moći postojati bez fanstastične popratne službe i ljudi koji puno rade na inovativnosti i estetici kazališta, istaknuo je, dodavši da bi se moglo riješiti kolektivnim ugovorima i regulativama kakve postoje u Beču ili Ljubljani.

Po njegovim riječima, već je 30 godina trend da ljudi idu u mirovinu, a njihova se mjesta gase da ne bi došlo do refinanciranja.

- To je skandalozno jer polako gubimo teatar. Te su ruke vrijedne kao i glumački glasovi, no nemamo kontinuiteta, kada bi mladi ljudi i htjeli raditi taj posao ne bi imali od koga učiti, ustvrdio je.

Ovogodišnji laureat Miljenko Sekulić smatra kako zaposleni u tim sektorima danas ne ovise puno o sebi, koliko o drugima, jer imaju sve manje budžete, a samim time i mogućnosti za rad kakav bi htjeli.

- Iako ne možemo raditi kada nemamo dovoljno sredstava, nekako se uvijek uspijemo snaći i napraviti nešto dobro ni od čega, napomenuo je.

Ivana Bakal, predsjednica Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti - ULUPUH, ocijenila je da im je bila greška kada su i sa sve manje sredstava nastavili raditi jako dobro.

- Isto je bilo u svim profesijama vezanima uz kazalište, film i televiziju, pa danas snosimo posljedice silnog entuzijazma koji smo uložili te na neki način pristali da nas se manje financijski cijeni i da nam se ograničavaju poslovi koje ćemo raditi, istaknula je.

Dodjelom nagrada i okruglim stolom zatvorena je 12. bijenalna izložba, koja je bila posvećeno 100. obljetnici rođenja Inge Kostinčer-Bregovac, prve kostimografkinje u Hrvatskoj koja je bila stalno zaposlena kao kućni kostimograf.