Zagonetna Pafama Josipa Seissela

Slika zagonetnog naslova prva je poznata apstraktna kompozicija u hrvatskoj likovnoj umjetnosti. Što znači njezin naziv Pafama, saznajte u priči iz ciklusa Jedno djelo.

Pafama je skraćenica nastala od njemačkih riječi PApier - FArben - MAlerei, odnosno - papir, boja, slika. Te se riječi odnose na slikarski proces i materijale, pa je konstruktivistički kolaž iz 1922. godine radikalan primjer odraza suvremenih umjetničkih kretanja u ondašnjem Zagrebu.

Kolaž od papira kombiniran s crtežom u pastelu sastavljen je od primarnih geometrijskih oblika – trokuta, pravokutnika, polukruga i stošca. Autor Josip Seissel u vrijeme nastanka Pafame ima 18 godina.

Pogledajte emisiju iz ciklusa Jedno djelo, koji emitiramo ponedjeljkom na HRT3 te na usluzi HRTi:

Plohe boja - crvene i zelene, plave i žute, srebrne i sive - ističu se na crnoj podlozi. S obje strane slike naslikani su bijeli polukružni zarezi. Crveni trokut, središte slike i ploha najbliža promatraču, leži na pravcu koji dijagonalno siječe sliku.

Međusobni odnosi obojenih površina stvaraju dva smjera kretanja. Jedno je potaknuto pravcem koji „izlazi“ iz slike. Drugo je kružno, i pokreću ga dva zareza.

Mladi Seissel u to je vrijeme zagrebački gimnazijalac. Zanima ga glazba, kazalište i slikarstvo, posebno ono konstruktivističke i kubističke orijentacije. Zagreb je tada živo kulturno središte u kojemu on ima prilike upoznati se sa svjetskim i domaćim umjetničkim pojavama.

Godine 1921. u Zagrebu je pokrenut Zenit, međunarodni časopis usmjeren k avangardnom slikarstvu i novim shvaćanjima. Zenitizam, nastao oko istoimenog časopisa, jedan je od avangardnih pokreta koji su nastali dvadesetih godina u poslijeratnoj Europi sa sličnim ideološkim programom i stavom.

Nakon strahota Prvoga svjetskoga rata, budućnost vide u zajedničkoj težnji za internacionalizmom te vjeri u novu civilizaciju, novu epohu strojeva i nove medije.

Seissel pripada autorima okupljenima oko skupine Zenit, radi naslovne stranice zenitističkih izdanja i plakate, a u tom razdoblju počinje se potpisivati pseudonimom Jo Klek.

To je vrijeme oduševljenja novim tehnologijama - filmom i fotografijom, kao i džez glazbom, modom i reklamama; odrazi modernog doba otkrivaju se u prizorima Klekovih fotomontaža, kolaža, scenografija, opremi publikacija…

U slici pod nazivom "Balkanac mirno" on kombinira akvarel, tuš i kolaž. U kompoziciju imaginarne arhitekture uklapa lik dječaka Jackieja Coogana, popularnog glumca Chaplinova filma "Mališan", koji se tada gledao u Zagrebu. Seissel, rođen u Krapini, ubacuje i dva izreska razglednica zagorskog krajolika u kojem je odrastao. Plohe reklamnih panoa iscrtava slovima. Slova i riječi, kao uostalom i potpis autora, sastavni su dio slike.

Iste godine kad nastaje slika "Balkanac mirno", 1922., s grupom prijatelja osniva skupinu Traveleri, blisku dadaistima i zenitistima. Obrazovani i iz uglednih zagrebačkih obitelji, ali i mladi i buntovni, kritički se odnose prema tradiciji i vrijednostima srednje društvene klase.

Kroz razne akcije i performanse, kolaž i poeziju, poistovjećuju svoj život s umjetnošću i anticipiraju umjetničku praksu koja se pojavila pedeset godina poslije.

U siječnju 1923. rade predstavu „Oni će doći“, održanu u gimnastičkoj dvorani Prve realne gimnazije. Predstava, izbor tekstova, režija, kostimi i scenografija temelje se na principima kolaža, dadaističkih razmišljanja i poznavanju konstruktivizma.

Na kraju predstave na pozornicu dovode magarca, i na glumčevo pitanje - odakle je došao, glas iz družine odgovara - iz publike. Kako su među publikom bili i profesori, ta prva dadaistička predstava završila je tako što su protagonisti predstave izbačeni iz gimnazije.

Josip Seissel nakon gimnazije upisuje arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Za života je bio mnogo poznatiji kao arhitekt i urbanist nego kao slikar, ali je u slikarstvu odigrao ulogu kakva se ne bi mogla pripisati gotovo nijednom njegovom suvremeniku.

Slika Pafama pripada konstruktivizmu, pravcu koji je u to vrijeme sinonim avangardne umjetnosti u Europi.  I sam naziv slike konstrukcija je sastavljena od nekoliko njemačkih riječi. Pafama - skraćenica nastala od riječi od PApier- FArben - MAlerei, odnosno papir, boja, slika – sadrži riječi iz zenitističkog vokabulara koje potvrđuju da je umjetnik usredotočen na slikarski proces i materijale, što je bio radikalan postupak na početku trećeg desetljeća prošloga stoljeća.

Djelo je zapravo vizualizacija materijala i sredstava od kojih je načinjeno. Pafama, prva apstraktna slika u jugoistočnoj Europi, gotovo je istodobna suprematističkim i konstruktivističkim radovima El Lissitzkog, Kandinskog i Maljeviča. Njezina važnost nije samo u činjenici prvenstva pojave avangarde u Hrvatskoj.

I desetljećima nakon nastanka imala je snažan utjecaj na hrvatsku likovnu scenu. Posebno 50-ih i 60-ih, kada se na njoj ponovno javljaju konstruktivističke tendencije, ovaj put snažnije i jače, koje će rezultirati Exatom i Novim tendencijama.
(tekst: Ana Marija Habjan)