Znanstveni skup Osam stoljeća dubrovačkog kolendavanja

07.12.2022.

16:29

Autor: Hina/HRT/V.G.

Klapa Kaše pjeva kolende u Kneževu dvoru/Arhiva

Klapa Kaše pjeva kolende u Kneževu dvoru/Arhiva

Foto: Grgo Jelavic / Pixsell

U povodu uvrštavanja dubrovačkoga kolendavanja u nacionalni Registar zaštićene nematerijalne baštine, u dubrovačkim Lazaretima održan je u srijedu znanstveno-stručni skup Osam stoljeća dubrovačkog kolendavanja.

Kolenda je čestitarska pjesma formulnih stihova, nabijena dobrim emocijama i željama, pjesma kojom se uvijek želi dobro, što možda i jest način njenog opstanka. Po prvi put kolendavanje se spominje u Statutu grada Dubrovnika 1272. godine, rekla je autorica prijedloga za upis kolende u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske Jelena Obradović Mojaš.

Ne znamo pouzdano jesu li tada pomorci, nokijeri, mesari i ribari, koji su dolazili knezu, i pjevali. Pretpostavljamo da jesu, ali pouzdanog podatka nemamo. Već time što su dolazili čestitati Badnju večer i Staru godinu te za to dobivali darove dva perpera, tri groščića i piće, imamo važne elemente kolendavanja iz kasnijih stoljeća, objasnila je.

U dubrovačkom gradskom Statutu stoji da se kolendava po starinskom običaju pa se pretpostavlja da se običaj njegovao i prije, rekla je Obradović Mojaš i dodala kako je prvi idući spomen kolendavanja bio 1508. godine u obliku zabrane.

Kolendavali su i očito radili izgrede na ulicama. Sreća da su imali tako razigran temperament jer se danas iz sudskih zapisa mogu saznati detalji. Tom odlukom Malog vijeća zabranjuje se knežacima, slugama justicijara i zdurima da kolendavaju gradom. U suprotnom, ako ih se uhvati u kolendavanju, bit će 'prekriženi', odnosno maknuti s dužnosti. U 16. stoljeću imamo i zabranu maskiranih kolendi uz kaznu od 25 perpera, jednomjesečni zatvor i zapljenu odjeće, ali i iz knjige troškova Kneževa dvora saznajemo da je država financirala svirače kolendi, rekla je.

Kolendavanje među pjesnicima u izvorima iz 16. stoljeća

Prvi trag kolendavanja među pjesnicima Obradović Mojaš je pronašla također u izvorima iz 16. stoljeća, u novogodišnjoj kolendi Maroja Mažibradića, a kod Marina Držića pojam kolende nalazi se u djelima Pjerin i Grižula kao kitica cvijeća.

- Tradicijska je starija, ali nije zanemariva ni umjetnička. Kolenda je imala više značenja, a bila je i osobno muško ime, rekla je Obradović Mojaš i dodala da je umjetnička kolenda u 18. i 19. stoljeću bila toliko popularna da se bez nje nitko nije mogao zaručiti, vjenčati, krstiti dijete niti slaviti imendan, a u 19. stoljeću u kulturnoj tradiciji bilo je čak devetnaest kolendarskih povoda.

O snazi kolendavanja govori i odluka dubrovačkog senata iz 1670., nekoliko godina nakon velike trešnje.

Nitko od službenika nije smio dati 'manciu' zvanu kolenda. Imamo dokaz da su i u tim dramatičnim okolnostima neki htjeli kolendavati, a trebalo je štedjeti državnu blagajnu za puno potrebitije svrhe, rekla je.

Skup su u sklopu 9. dubrovačkog zimskog festivala organizirali Dubrovački muzeji uz potporu Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija.


Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!