Slikovnica 'Divovi spavalice' priča je o potresu, kontroliranju bijesa i čuvanju prirode

Potresi koji su pogodili Zagreb i Petrinju bili su poticaj majci troje djece da napiše slikovnicu o divovima spavalicama koji, kad su ljuti, tresu jastuke. Priča je ovo o potresu, kontroliranju bijesa, ali i o čuvanju prirode. 

Jednom jako davno majka priroda je duboko, duboko ispod površine zemlje, smjestila divove spavaonice, a svakom od njih dodijelila je po jednu slagalicu koje složene jedna uz drugu čine na okupu, drže naš svijet. 

Divovi spavalice u ovoj priči osjetljivi su na buku, a majka priroda smjestila ih je u dubine planeta gdje mogu čuti samo žuborenje podzemnih potočića. Početak je ovo slikovnice profesorice njemačkog jezika Ive Čuljak koja još čeka izdavača koji će je ukoričiti.

- Mi smo ovdje jako blizu epicentra i kad smo doživjeli onaj prvi i drugi jutarnji udar, nakon toga, znate i sami, mjesecima se stalno čula tutnjava i treslo je. I stalno sam pokušavala naći način kako svojoj vlastitoj djeci prezentirati to tako da ne bude toliko za njih neobjašnjivo, toliko strašno, da se ne boje kad god osjete trešnju ili čuju zvuk tutnjave, govori Iva. 

Petrinjski potres ovu majku troje djece nagnao je da svoje misli pretoči u riječi. Tako divovi spavaju dok im jastuk ne postane neudoban i nažulja im vrat. Tada se probude te postanu nervozni i ljuti.

- Tresu tim jastukom, tresu rukama, šakama, bacaju jastuk i tako sam objasnila da nastaje potres i mi ga osjetimo do površine zemlje. I ono što sam htjela objasniti još, potaknuti djecu na razmišljanje o priči, da moraju biti svjesni svojeg bijesa kada svoj bijes izbacuju, da vrlo lako mogu ozlijediti, odnosno povrijediti nekoga u svojoj okolini, naglašava.

Pričom o šestero braće i sestara divova koji su dobili imena prema dijelu Hrvatske u kojem snivaju, autorica govori o potresu.

- Tako se naš zagrebački zove Medko, sisački se zove Straško, zadarska je Zara, riječka je Rijeka, dubrovačka je Duba i sinjska, Sinjko, pojašnjava Iva. 

- Iva je u principu htjela da oni ne izgledaju toliko strašno. I to je bio moj neki pokušaj da koliko god je zapravo Straško, taj koji je najstrašniji i koji je napravio najviše štete u Petrinji, da ipak on nema toliko ljutu i toliko neku strašnu facu koja bi djecu prestrašila, nego je ipak u tom trenutku ljutnje strašan, ali, zapravo se smiri, govori Sara Katona, ilustratorica.

Folklorni element u ilustracijama dočaran je nošnjama karakterističnim za podneblje divova spavalica. Tako je zagrebački Medko, simpatičan i nježan.

- Mene je asociralo to Medko kao da je medo, pa da zapravo mu se vidi na faci da je drag, miran, onako baš kao medo, rekla je Sara.

Slikovnica nam govori da mi, kao i divovi koje je majka priroda učila da drže bijes pod kontrolom, trebamo mirno riješiti problem ako smo u nekim trenucima ljuti ili povrijeđeni. A preko ilustracija se daju i savjeti kako da budemo spremni za potres.

- Znači da je to nešto što, opasnost koja postoji, koja se može dogoditi sada, koja se može dogoditi za sto godina. Da ne možemo život pauzirati zbog toga, ne možemo prestati uživati u svakodnevnim stvarima, nego jednostavno biti spremni, znači i podsvjesno znati gdje je siguran dio kuće, gdje je siguran dio stana, pričekati, naći zaklon. I onda kad se stvar smiri, potražiti siguran izlaz i biti sigurni, zapravo, da sve oko nas je čvrsto, poručuje Iva.

Iva Čuljak želi da se putem ove priče djeca povežu s prirodom, da budu svjesna da se prirodne katastrofe događaju te da ponekad i mi na njih utječemo. Iako tijekom potresa ne možemo učiniti mnogo, možemo pripaziti kako se odnosimo prema prirodi - razvrstavati otpad, čistiti za sobom i tako čuvati naš planet.