15:46 / 10.12.2020.

Autor: Tina Šimurina/Puls/HTV/V.G.

Kafkijanski proces traženja posla: s faksa na burzu

FOTO: Puls/HRT

FOTO: Puls/HRT

Foto: - / HRT

Diplomu su vidjeli kao zalog za bolju budućnost. Ali mnogi su se, umjesto na radnome mjestu, našli u mukotrpnom, katkad kafkijanskom procesu traženja posla.
Uložili su trud, vrijeme, novac. Studirali s puno volje i nade da će jednom raditi ono što vole i pristojno živjeti od svoga rada.

➡️ Istra: 6017 nezaposlenih, isplaćeno više od 478 milijuna kuna potpora
➡️ Vjetar u leđa mladim nezaposlenim osobama
➡️ Radionice organizacije događaja u Korčuli za nezaposlene mlade


Kaja Pavlinić
(24) je završila FER u srpnju 2020. Matija Tkalčević je upisao Ekonomski fakultet - stručni studij. Katarina Dropulić ( 29) je magistra političkih znanosti.

- Do sada sam radila kao PR asistent, kao community i content manager i kao novinar. Od ožujka sam u potrazi za poslom, govori Katarina.

- Završio sam prve tri godine za turizam i onda upisao još dvije godine za ekonomiku energije i okoliša. Što sam  i završio, kaže Matija. Do sada je, požalio se , poslao sigurno preko 70 molbi za posao i dobio povratne informacije tek na njih pet i to su sve bile odbijenice.

- Predsjednica sam udruge Forum za održivi razvoj Zeleni prozor i već godinama se bavim mladima i radom s mladima kao i politikama za mlade. Bavim se projekt managementom u IT industriji, a radi kao projekt menadžer u jednoj dizajn i development agenciji, govori Kaja.

Katarina je prvo radno mjesto pronašla u jednoj maloj agenciji, kao PR asistent. Stručno osposobljavanje je trajalo godinu dana. Ali to je bila mala agencija i nije imala potrebu za djelatnicima. Nakon stručnog osposobljavanja za Katarinu počinje mukotrpan proces potrage za poslom.

Mladi počinju sumnjati u sebe

- U početku ste jako nabrijani, puni ste entuzijazma, jako ste uporni. Ja sam nedavno brojala svoje prijave, što otvorene što konkretne, bilo ih je preko 100. Nakon stote sam prestala brojati jer stvarno nema smisla, kaže Katarina.

U tom cijelom razdoblju od pola godine, Katarina kaže kako je 100 puta promijenila svoj CV.

- Dođete u situaciju kad počnete sumnjati u sebe nakon toliko prijava i nakon toliko neodgovorenih, poručuje ova mlada djevojka.

Matija je smatrao da je studij Ekonomika energije i okoliša odličan izbor jer svijet se okreće održivom razvoju. Ali, u Hrvatskoj s tom diplomom nema puno mogućnosti pa za sada diploma skuplja prašinu, a on radi u ugostiteljstvu.

- Imam iskustva u ugostiteljstvu. Nije problem naći posao u ugostiteljstvu i nije mi problem raditi, ali kad sam već završio faks htio bih raditi u struci. Znam da nemam iskustva i da se praksa puno razlikuje od teorije,  ali sam voljan učiti. Ali, izgleda da se to ne prepoznaje, kaže razočarano Matija Tkalčević.

Bez povratne informacije od poslodavaca

Kaja nije imala teškoća u nalaženju posla jer je njena struka jako tražena, međutim nemaju svi tu sreću. Mnogi njene kolege koji nisu u IT sektoru se bore s traženjem poslova, pogotovo sada kada je tu i kriza zbog pandemije.  Kroz aktivizam i rad s mladima dobro je upoznala njihove probleme na tržištu rada.

- Poslodavci često ne vole ulagati u mlade. Oni žele gotove osobe koje odmah mogu početi raditi i imati rezultate, a zapravo propuštaju priliku da oblikuju te osobe i da od njih stvore stvarno dobrog radnika, smatra Kaja.

Katarina kaže da pored spoznaje da nisi dobio željeni posao, još više boli što nitko od poslodavaca ne odgovori na prijavu.

- Nemate nikakav feedback u čemu ste pogriješili prilikom prijave, što biste možda mogli popraviti, pojašnjava Katarina.

Kako do iskustva u struci?

Epidemija je samo dodatno pogoršala stanje.  Nezaposlenost među mladima rasla je gotovo dvostruko brže od opće stope nezaposlenosti. Opravdan je strah da bi ona mogla narasti na razinu iz 2008. kada je počela recesija i kada je u nekim članicama Europske unije dosezala i 50 posto. A mlade ljude zvali smo „izgubljena generacija".

- Imate situacija da prođete i ta testiranja nisu laka, iziskuju da par dana radite na njima jer su to veliki projekti i onda ste entuzijastični, hoćete  pokazati svoje silno znanje i nakon toga ne dobijete ništa. Ni zahvalu, a čula sam, i meni se jednom dogodilo, da to rješenje osvane negdje, prisjeća se Katarina.

- Ne prepoznaju me kao perspektivnog radnika jer nemam iskustva još u struci, a nije mi jasno kako bih imao iskustva u struci, a do sada sam studirao, dodaje Matija.

Zahtjevni natječaji i uvjeti

Poslodavci često, žali se Katarina, imaju sulude prohtjeve.

- Pročitala sam nedavno da je jedna cura napisala ''imam 25 godina, a traže mi 10 godina iskustva'', što je potpuno suludo. To se doista događa. Kad dođete na razgovor za posao, stvarno zna biti suludih zahtjeva za osobu koja nije imala priliku imati ni praksu tijekom fakulteta, jednostavno je nemoguće da sve znate.

Mladi su razočarani i demotivirani

Kaja je ističe kako mlade jako demotivira politikanstvo i korupcija koja je sveprisutna u našem društvu i oko koje se ništa posebno ne poduzima. Takvo okruženje, dodaje, mladima ne daje nadu da će uskoro biti bolje i zato se odlučuju sreću potražiti negdje drugdje.

- Potpuno shvaćam zašto mladi žele ići vani, zašto se tamo osjećaju cjenjenije i poželjnije nego ovdje, ali to je nešto što mi kao pojedinci ne možemo mijenjati nego se treba promijeniti kolektivna svijest, smatra Katarina. Vjeruje da će mladi, kada se situcija s pandemijom  smiri i granice otvore, krenuti napuštati Hrvatsku.

Priznaje da je kada je upisivala fakultet vjerovala da će s 30-ak godina postaviti neke temelje u Hrvatskoj. Priznaje da tada nije ni pomišljala o odlasku iz domovine.

Sve više mladih odlazi u inozemstvo

- Pošto sam išao na ajmo reći perspektivan smjer, htio sam postići nešto i zaposliti se što prije, naći normalan posao i stacionirati se u Hrvatskoj. To je bio plan, a kako će biti, vidjet ćemo jer za sada nisam puno sreće s traženjem posla, kaže Matija. Dodaje da bi htio ostati u Hrvtaskoj, ali ako bude potrebno - i on će put pod noge.

Odlazak u inozemstvo teška je odluka jer napuštaju obitelj i prijatelje. Kaja kaže da se mladi na to odlučuju zbog atmosfere u državi.

- Tu ne mislim samo na ekonomske uvjete, već postoji određeno beznađe zbog toga što promjene koje mladi traže se nikad ne dogode. To mlade jako demotivira, kaže Kaja.

Hrvatska je, uz Grčku, Španjolski i Italiju, već niz godina u europskom  vrhu po nezaposlenosti mladih. Gotovo 80 posto njih osjeća se marginalizirano u društvu i na tržištu rada,  što je znatno iznad europskog prosjeka.

- Prolazite kroz one faze poricanja, tuge, srama, straha, neizvjesnosti, govori Katarina.

Iako svakodnevno sluša kako se poslovi dobivaju preko veze,  Kaja je i dalje optimist. Vjeruje da se trudom, novim idejama i radom na sebi potraga za poslom može uspješno i relativno brzo završiti. Kao primjer spominje svoje prijatelje, od kojih su mnogi pokrenuli vlastite poslove.

- S  gotovo nikakvim novcima, potpuno samostalno, nisu imali neko financijsko zaleđe, otvorili su svoje obrte i rade ono što vole iz Hrvatske. Tako da je moguće, ali činjenica je da je mnogo teže nego u nekim zemljama gdje nema toliko nepotizma i korupcije, poručuje.

Pred Katarinom i Matijom neizvjesna je budućnost. Budućnost na koju imaju pravo, a za koju ponekad imaju osjećaj da im je oteta. Oni imaju svoje želje, nade, potrebe. U ova siva vremena snalaze se kako znaju. Ne sjede prekriženih ruku.

- Kako su donesene nove mjere, ostao sam bez posla, lokal se zatvara. Ne znam kakva će mi biti budućnost, ali ne namjeravam stati u traženju posla u struci, poručuje Matija. Jednog dana, kada skupi dovoljno iskustva, razmišlja uploviti u privatničke vode.

- Kako u cijelom procesu traženja posla ostati svoj, ne izgubiti se u svemu tome, i zapravo sve te loše emocije treba prihvatiti jer su dio nas. Ulažem u sebe kao osobu, ali i edukacijama. Optimist sam i mislim da će to kad tad uroditi plodom.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!