Kako brinuti o mentalnom zdravlju školaraca?

28.09.2022.

07:00

Autor: T.V./HRT

Kako brinuti o mentalnom zdravlju školaraca?

Kako brinuti o mentalnom zdravlju školaraca?

Foto: HTV / HRT

Osim uloge institucije za stjecanje formalnog obrazovanja, škola je učenicima mjesto socijalizacije, odrastanja i stjecanja potrebnih iskustava. Međutim, nekima je ona i izvor negativnog stresa, frustracija, straha. Kako brinuti o mentalnom zdravlju školaraca, jesu li današnji učenici podložniji mentalnim poremećajima te kako reagirati na njih, otkrivaju doktorica školske medicine Tatjana Gadže Okić i doktorica Zrinka Ćavar, voditeljica Odjela za mentalno zdravlje djece i mladih NZJZ Dr. Andrija Štampar.

- U posljednjem UNICEFO-ovom istraživanju kaže da je u Hrvatskoj oko 11,5 posto djece u dobi između 10 i 19 godina sa nekim problemom iz područja mentalnog zdravlja. Ono što zaista mogu i potvrditi iz rada svoje školske ambulante da zapravo sve više i više prostora dajemo zapravo zaštiti mentalnog zdravlja mladih, ističe dr.med. Tatjana Gadže Okić, Specijalistica školske medicine.

- Mi vam imamo sad porast anksioznosti i depresije u skupini maloljetnika i mlađih odraslih naprimjer veći je porast depresivne djece u skupini do 18 godina. U pretpandemijskom periodu smo imali negdje oko 2posto depresivnih u tretmanu, a 2021. mi vam imamo 27 posto depresivne djece u tretmanu, to je značajan porast depresivnih tegoba kod maloljetnika. Što se tiče ovih mlađih odraslih, kod njih je veći porast za ove anksiozne smetnje i tu je nešto što je ustvari crveni alarm, rekla je dr. med. Zrinka Ćavar, voditeljica Odjela za praćenje učenika i studenata sa zdravstvenim poteškoćama u sustavu obrazovanja.

Razdoblje odrastanja i puberteta je izazov i važno je što prije uočiti može li se dijete s postavljenim teškoćama nositi. Sukladno tome i potražiti stručnu pomoć.

- Nekad su to roditelji koji dođu zabrinuti sa svojim djetetom, vide neke promjene kod kuće, u obiteljskom životu u prijateljskim odnosima, no vrlo često to budu učitelji. To i razumijem radi toga što zapravo dijete puno vremena i provodi u školi. U školi je dijete u društvu vršnjaka, znači u zajednici, tu se često onda mogu vidjeti neki probleme, neke teškoće, neke promjene u ponašanju, raspoloženju djeteta, kaže Gadže Okić.

- Poremećaje dijelimo u eksternalizirane i internalizirane. Eksternalizirani uključuju ponašanje, idu na van i tu je puno lakše u razrednim skupinama i kod roditelja uočiti. Međutim, problem je s ovim internaliziranim anksioznosti i depresiji, depresijom, tu djeca nekako gutaju tegobe i više se mogu prepoznati kroz ometanje u funkcioniranju, pad školskog uspjeha, izoliranje od obitelji, vršnjaka, manjak komunikacije, češće izostanke, kod manje djece recimo češće žaljenje na tjelesne tegobe, na glavobolju, na bol u trbuhu i to može biti vanjska ekspresija unutarnjeg psihičkog proživljavanja, ističe Ćavar.

Ne treba zanemariti ni činjenicu da je svaka školska godina prilika za dokazivanje, za upoznavanje, uspone i padove, formiranje radnih navika, ističe doktorica Ćavar. No promjene su vidljive i u doživljavanju ocjena kao svrhe, a ne procesa učenja i napredovanja te samopouzdanja.

- Vrijeme izvrsnosti nameće nam nekad nedostižne ciljeve i to je djeci teško. Priča se o školskoj fobiji, međutim što je fobija? Fobija je strah, ali djeca nemaju strah od škole zgrade, djeca imaju strah od onog što je unutar te zgrade, strah od neuspjeha. Znači pošto je sad znači uspjeh imperativ, a ne usvajanje znanja i učenje, ovaj cilj je ocjena.Nekad se do ocjena dolazi poštenim radom, a nekad i prečacima, dodaje.

Treba zapamtiti kako je trojka zadovoljavajuća ocjena. Međutim, strah od neuspjeha ili lošije ocjene manji je problem od onoga s čime se nerijetko susreću psiholozi i psihijatri i o čemu nevoljko govorimo, a to su i sucidalne misli iza kojih se nerijetko kriju psihički problemi poput depresije.

- Suicidalno ponašanje je u stvari loše rješenje za probleme s kojima se osoba ne zna i ne može nositi ili pak ne zna potražiti pomoć ako ima problem. Nije tako rijetko, suicidalne misli nisu tako rijetke, ali jako je važno pružiti priliku njima da pričaju o tome jer onda im možemo pružiti neku drugu perspektivu razmišljanja o njihovim problemima koji im se čine bezizlazni, ističe Ćavar.

Roditelji i profesori trebaju obratiti pozornost na promjene djetetovog psihičkog stanja i raspoloženja.

- Ono što je meni nekako iz moje prakse i ovako moj savjet onima koji zapravo rade sa djecom i zapravo im žele pružiti tu podršku i pomoć to je da meni se čini najbitnije pružiti jednu empatiju, biti empatičan, pružiti neku toplinu djetetu i nekakvu poruku - razumijemo te, znamo da ti je teško. Ali istovremeno pružiti mu nadu i neko povjerenje da može izaći iz tih svojih teškoća uz našu pomoć, poručila je Gadže Okić.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!