Kako pomoći sramežljivom djetetu?

Nije lako biti roditelj, pogotovo u ova po mnogočemu izazovna vremena, stoga su u Centru za odgoj i obrazovanje Čakovec odlučili snimiti vrlo koristan serijal "Čujte nas, tate i mame!" -  u kojem stručnjaci daju informacije o razvoju djece i donose kratke i jasne savjete za različite situacije – često je i samo pet minuta dovoljno za pravi savjet.

Teme koje stručnjaci obrađuju su raznolike, a odnose se na različite aspekte dječjeg razvoja i na djecu različite dobi, kako bi svaki roditelj mogao pronaći nešto za sebe. Tako su obradili teme vezane za bebe i malu djecu, poput "babyhandlinga", znakovnog jezika i odvikavanja od pelena, ali i one koje se odnose na stariju djecu poput čitanja, igre, pripreme za dolazak prinove, straha od mraka i odvajanja. Odlika serijala je stručnost, a u njemu se mogu poslušati psiholozi, medicinske sestre, edukacijski rehabilitatori, logopedi, knjižničari i brojni drugi. Povratne informacije su pozitivne, a roditelji čak ponekad i predlažu teme koje ih zanimaju.

Autori serijala su djelatnici Centra, Lana Agejev i Robert Posavec.

- Iz dana u dan svjedočimo sve većem porastu broja djece s teškoćama, posebice onih s višestrukim teškoćama. Roditelji su tu sve češće izgubljeni, traže informacije po nekim web portalima gdje nailaze na svašta i lutaju od stručnjaka do stručnjaka što djeci predstavlja veliki problem, kaže edukacijska rehabilitatorica Lana.

- Dosad smo snimili dvadesetak epizoda, od toga je osam epizoda emitirano na našem YouTube kanalu. Ljudi se često javljaju s konkretnim pitanjima nakon odgledane epizode, pa ih mi uputimo do relevantnih stručnjaka, ustanova ili institucija, kaže Robert i dodaje kako su u proteklih godinu dana ostvarili preko 50 tisuća pregleda. Serijal se može pronaći na YouTube kanalu Centra za odgoj i obrazovanje Čakovec i potpuno su besplatne.

Sram i sramežljivost

Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" večeras u 18 sati putem YouTube kanala organizira tribinu za roditelje, ali i sve ostale zainteresirane, na temu srama i sramežljivosti.

- Tribina je naš odgovor kao pomoć roditeljima u njihovim svakodnevnim poteškoćama u odgojnim postupcima, kaže mr. Andreja Radić, dipl. socijalna radnica.

Iako su se u posljednje dvije godine, u skladu s cijelom situacijom oko pandemije, pojačali anksiozni poremećaji, sram i sramežljivost ipak su kategorije koje oduvijek primjećujemo kod djece.

- S otvorenom djecom je naravno lakše raditi, jer će ona reći što žele, misle, i što im treba. Sramežljiva djeca teško izgovaraju ono što im treba, i iako su neki u školi dobri pomalo su nevidljivi. Profesori će uvijek izabrati da neke važne poslove daju otvorenoj djeci i onda sramežljiva djeca tu dobivaju "potvrdu" da nisu dovoljno dobri, strah ih je kritike, kaže Radić i dodaje kako je bitno takvoj djeci dati vremena da sami procijene kada se žele uključiti u neku interakciju.

- Roditelji često iz najboljih namjera traže da djeca na obiteljskim okupljanjima ili pred prijateljima ispričaju nešto što su naučili u vrtiću ili recitiraju neku pjesmicu, a ako je dijete sramežljivo to će kod njega izazvati kontraefekt – bit će još više nesigurno i zakočeno, bojati će se procjene i kako će to ispasti, te će najbolja roditeljska namjera izazvati još veću sramežljivost.

Radić ističe kako sramežljivost može biti genetski uzrokovana, ali i rezultat neugodnog iskustva s kojim se dijete susrelo.

- U našem savjetovalištu imamo jako puno mladih ljudi koji su tijekom djetinjstva doživjeli neko neugodno iskustvo, i sad u studentskoj ili odrasloj dobi su odlučili poraditi na tome, kaže i dodaje kako je potrebno potražiti pomoć u onom trenutku kada roditelji procijene da više ne mogu odgovoriti na ponašanje i potrebe djeteta.

- Ukoliko se počnu dešavati situacije poput izbjegavanja odlaska u školu, glavobolja ili trbuhobolja, agresivni ispadi – ili kada god roditelji procijene da dijete više ne može normalno funkcionirati i da se oni s time ne mogu nositi.

Najefikasniji način pomoći je jačanje samopoštovanja, no roditelji su danas skloni u tome i pretjerivati te ih hvale i za neke uobičajene stvari.

- To je trend koji uočavamo – prije su se djeca odgajala kritikom, a sada se djeca jako puno hvale. Samopoštovanje je važno i gradimo ga kroz pohvalu, ali prvo što bi roditelji trebali je postaviti realna očekivanja pred svoje dijete - ako dijete nema sklonosti za muziku onda ga nije dobro upisati u muzičku školu jer tamo neće ostvariti svoj potencijal i dobiti će nekakvu povratnu informaciju da je loše i neuspješno, kaže Radić, no napominje kako je ipak bitno pohvaliti djetetov trud, čak i ako željeni uspjeh izostane.

Iako se većina roditelja ipak zaista trudi oko odgoja djece, i u literaturi se provlači tema kako naprosto postoje "teže i lakše odgojiva" djeca.

- Sigurno da postoje, i roditelji će vam to reći. Mi kao stručnjaci uvijek postavljamo granice u radu s djecom i vrlo jasna pravila. To je nešto što i roditelji trebaju raditi – moraju biti jasna pravila oko obiteljskih pravila, škole, i u tome biti dosljedan. Jedna od čestih roditeljskih pogrešaka je upravo ta nedosljednost u odgojnim postupcima, i onda su zapravo djeca zbunjena i koriste takve situacije, napominje.

Radić ističe kako je danas balansiranje između poslovnih i roditeljskih obaveza vrlo teško, i roditelji nemaju dovoljno vremena za sebe – a upravo je vrijeme za sebe bitno kako bi mogli biti kvalitetni roditelji.

- Ako ne brinu za sebe, neće kvalitetno moći brinuti niti o mentalnom zdravlju svog djeteta, jer možda neće prepoznati niti potrebe koje dijete u tom trenu ima, napominje.

Za razliku od sramežljivosti, kaže Radić, djeca i osobe koje osjećaju sram osjećaju da su loše kao osobe.

- Pogrešno je koristiti posramljivanje kao odgojnu metodu. Time roditelji još više izazivaju njihov sram. Do toga dolazi kad su roditelji zapravo nemoćni i ne znaju kako bi više djelovali na dijete, i tada je dijete prividno poslušnije. No, ono samo izbjegava nove situacije u kojima bi ga roditelj mogao posramiti, zaključuje Radić.