"Ponosni slon" terapeutska je priča koja se bavi temama ljepote i prihvaćanja mana. Kroz priču o slonu kojeg su druge životinje zadirkivale zbog njegove različitosti, slikovnica Splićanke Jasmina Aleksandra Žiljak nudi djetetu inspiraciju i podršku u prihvaćanju sebe onakvima kakvi jesu.
U vrijeme kada se sve češće stvarnost prikazuje iskrivljeno - ovakve edukativne priče slamka su spasa odgajateljima i roditeljima.
- Slonove nitko nije zvao, slonovima nitko nije pozivnicu poslao, životinje su odlučile ne pozvati slonove jer se slonovi ionako u ljepotu ne razumiju, zna se zbog surle, stražnjice i ogromnih ušiju, rekao je Jasmina Aleksandra Žiljak, autorica slikovnice.
I nema ova priča sretan kraj za sve, ali na topao, nenametljiv, duhovit način, s mnogo ritma i ponešto rime, uči djecu važnu lekciju o samopouzdanju i suosjećanju.
- Djeca danas sve ranije postaju svjesnija svoga tijela, svojih nedostataka, nazovi, odnosno onoga što društvo nameće kao nedostatak. To je nešto što već sada i u predškoli možete vidjeti. Definitivno je to tema o kojoj se treba mudro pričati, rekla je Jelena Pervan, recenzentica slikovnice.
I zato je problem Jasmina mudro uplela u životinjske živote - vrsna je pripovjedačica i dramska pedagoginja, voditeljica dramskog programa u vrtiću i predavačica na Prvom hrvatskom studiju pripovijedanja. Iza nje su dva desetljeća rada s djecom, tijekom kojih je uočila da nekad više od verbalnog i fizičkog boli socijalno vršnjačko zlostavljanje.
- Znači, isključivanje iz društva, isključivanje iz nekih aktivnosti zbog velikog nosa ili širokih bokova ili pretankih ili debelih nogu ili zbog toga što netko nešto ne može ili ne može na onaj način na koji bi to kao trebalo i to je nešto o čemu se govori, ali mislim da bi možda bilo dobro i da se prevenira, naglasila je Žiljak.
Mala slikovnica s velikom pričom, i uistinu posebnim ilustracijama Martina Zalara, i odrasle potiče da se pitaju:
Ima li ljepota boju?
Samo jednu?
Samo svoju?
Ima li ljepota metar?
Sat il' vagu, možda šestar…